Piše: Emerin Ahmetašević
- Ja sam još iz školskih klupa pristupio sa 17 godina. Te 1992.godine sam završavao srednju školu u Sarajevu i vidio sam da se zlo sprema mojoj domovini i gradu. Kao dobrovoljac sam pristupio. molio sam svoje roditelje da mi odobre, oni nisu htjeli i onda sam se ja krišom priključio Prvoj jedinici teritorijalne odbrane Stari grad” – priča Muhamed Svraka, član Udruženja maloljetnih boraca općine Centar
Tokom rata njih 313 dalo je živote za slobodu Sarajeva i BiH. Preko 2.000 ih je ranjeno. Osam ih je odlikovano najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan. Među njima je i Zijad Škamo.
- U tom periodu sam imao 27 godina. To je 1992.godine. Poruke naših političara u to vrijeme su bile da neće biti rata. Ja lično nisam vjerovao u tako nešto. Živjelo se u jednoj državi gdje je to bilo skoro pa nemoguće. Stvari su krenule neželjenim putem i bilo je to samoinicijativno organizovanje unutar ulica pa onda i šire”- priča Škamo.
Nije bilo organizovanog regrutovanja u vojsku. Sve je teklo spontano, samo s jednim ciljem, a to je preživjeti – priča Midhat Herenda.
- Ma nismo ni znali šta je vojska. došli smo kao dobrovoljci. Jednostavno se dogovorili među rajom gore u ulicama , šta trebamo i kako trebamo raditi. Nismo ni očekivali šta će biti,kako će biti, jednostavno da se odbrane naše kuće , porodice , familije.” – kaže bivši pripadnik 105.motorizovane brigade Midhat Herenda.
Danas je obilježena 27. godišnjica formiranja slavne 105. motorizovane brigade u sastavu Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Jednoglasno poručuju.
- Ja imam samo jednu prouku. Bosna postoji hiljadama godina i postojaće i dalje. Uvijek su sinovi bosanski spremni da daju život za domovinu BiH.” – zavšrava Svraka.
Postrojavanje maloljetnih boraca i primopredaja ratne zastave 105. motorizovane brigade održani su jutros na Sedreniku. Centralna manifestacija obilježavanja godišnjice održana je na spomen-obilježju Mala Kula na Grdonju.
Pogledajte video OVDJE.
