Najveći broj medija izvještava o različitim izazovima s kojima se suočavaju država, društvo, određene grupe ili pojedinci. No, i o samim medijima i uvjetima u kojima rade ima se šta reći.
Zbog toga je tema emisije 360°.ba sinoć bilo stanje u medijskoj industriji BiH.
Ekrem Dupanović, glavni urednik “Media Marketinga”, otvorio je emisiju poražavajućom činjenicom – da mediji u BiH u posljednjih dvadesetak godina bilježe konstantne padove i da bi se medijska industrija BiH jednog dana trebala stidjeti ovog dijela svoje historije.
– Imamo previše medija, a nemamo nezavisnih i slobodnih. Kada otvorite neke novine i uključite televiziju, čast izuzecima, vi odmah znate čiji je i čije političke interese zastupa – rekao je Dupanović, dodavši da onoga ko se upusti u sređivanje medijske scene u BiH čeka dug i mukotrpan posao, jer situacija u medijskoj industriji je loša i odraz je situacije u društvu.
Elvir Švrakić, generalni direktor “Hayata”, stava je da je medijski pad vrlo kontrolirani pad, i to kompletno kontroliran izvan BiH. Poslije rata privatizacija i uništavanje medijske industrije doveli su do toga da je situacija iz godine u godinu sve gora i pitanje je ko se može i hoće li se usuditi pokrenuti viziju u specifičnoj zemlji kakva je BiH.
– Ne postoji sindikat medija, uopće, a kamoli jak i složen. Na sve moguće načine uništavaju se mediji, a oni su stub države – rekao je Švrakić.
Borka Rudić iz Udruženja “BH novinari” smatra da se ovakvo stanje u medijskoj industriji odražava na sve i da nije teško odrediti trenutak kada su mediji “pali na koljena”.
– Aspekti novca, politički utjecaji, utjecaji sa strane iz susjednih država na BiH još od 2006. godine počeli su uništavati medijsko tržište naše zemlje. Ta godina je krizna godina, tada je propao aprilski paket mjera promjene Ustava, ušli smo u krizu iz koje nikada nismo izašli, počeo se uništavati core medijskih sloboda… Danas imamo pluralizam medija, ali nemamo pluralizam informacija i stavova! Poslije rata nam je bio cilj ujediniti medijski prostor BiH, ali 2006. presudom suda u Den Haagu po tužbi BiH protiv Srbije, bio je trenutak kada različiti medijski izvještaji ujedno i dijele medije – izjavila je Rudić koja izražava žal zbog dubokog raslojavanja medija, te smatra da donošenje Zakona o transparentnosti medijskog oglašavanja, možda, najbolji trenutak za povratak profesionalnim interesima.
Prema izvještaju “Reportera bez granica” BiH je ove godine na 62. mjestu. Napredovala je za tri pozicije u odnosu na prošlu godinu, no Dupanović smatra da je, ako govorimo o medijskim slobodama, BiH daleko ispred Srbije i drugih zemalja regije.
Smatra da pojedinci, naročito oni na čelnim pozicijama, svjesno kreiraju senzacionalizam, a mediji vrlo naivno poklanjaju medijski prostor, a time i medijska sloboda dobija drugu dimenziju.
– Što gore, to bolje – kaže Dupanović , koji smatra da su u ovakvoj situaciji na gubitku svi, mediji, agencije i oglašivači.
Medijska industrija BiH trpi teške udarce koji dolaze izvana. Domaće agencije i mediji nisu u ravnopravnom položaju na vlastitom tržištu i čini se teško pojasniti fenomen i motive dolaska na medijsko tržište u uvjetima rada kakvi jesu.
– Problemi između svih nas traju, razdvajanja u dva pola, agencijska i televizijska, svojevrsni ratovi… Rezultat svega toga su cijene daleko ispod tržišnih, u startu znate da ne možete zaraditi za pokrivanje svih troškova. U televizijskom biznisu one su 2,5 puta manje od onih koje smo imali 2009. godine – rekao je Švrakić, dodavši da je zanimljiv fenomen kupoprodaje medija, u stanju kakvo jeste u našoj zemlji.
“Tržište je vrlo malo. Nije malo po broju stanovnika i kupovnoj moći, malo je po ulaganju u oglašavanje. Potencijal za rast našeg tržišta je veliki, ali u bh. kompanijama još nema te svijesti o ulaganju. U regionalnim ima.”
“Vrlo smo neorganizirani, nemamo udruženja oglašivačke industrije, tako razjedinjene lako je napadati sa strane”, kaže direktor “Media Marketinga”.
Samoregulacija i organizacija unutar medija je poželjna i potrebna, no gosti smatraju da se institucije vlasti, konačno, moraju ozbiljno pozabaviti medijskom industrijom.
– Ukoliko mi danas ne znamo ko je vlasnik istraživača, odnosno firme koja se bavi najjačim biznisom u BiH koja filtrira televizijske prihode, ne znamo ni ko je stvarni vlasnik određenih televizija, a sumnjamo da je suvlasnik i istraživača i agencije i televizija u BiH, čak i kablovskih operatera, te je u strašnim problemima u Srbiji odakle dolazi, onda svjedočimo da jedna osoba vlada cijelom medijskom slikom naše zemlje i zaokružuje ono što nije zaokruženo 1992. ili 1995. godine! ‘Hayat TV’ u posljednje vrijeme predano radi i radit će svakodnevne priče na portalu, gdje jasno prezentiramo dokaze o ‘krađi’, no javni servisi koji su svakog dana oštećeni od 3 do 12 puta šute. OBN pokraden, ‘Nova TV’ pokradena, ‘Hayat’ pokraden, svi šute iako imaju dokaze, samo mi pričamo i štitimo medijsku industriju.
Samo jedna od malih stanica koja je bila u suvlasništvu je dva do pet puta gledanija na istraživaču, nego na panelu od 195.000. Mi svi znamo o čemu je riječ, dajemo dokaze, niko ništa ne radi i institucije države šute, čini se da je i njima interes medijska razjedinjenost.”
“BiH je jedina država u kojoj onaj ko mjeri gledanost televizijskih programa mora servisirati svoje piplmetre. To nigdje na svijetu nema. Oni koji sada mjere gledanost televizijskog programa tvrde da imaju svoj laboratorij. Direktor državnog Zavoda za mjeriteljstvo, mimo zakona, prije nekoliko godina potpiše odluku da se uređaji moraju servisirati pošto usmjeritelj tvrdi da ima svoj laboratorij, jedino on može mjeriti! Svi su pokušavali, mediji i agencije, poništiti tu odluku, propisane su kazne, donesene odluke Konkurencijskog vijeća i niko nije uspio – komentira Dupanović svojevrsne manipulacije.
Zakoni u pripremi, tačnije, Zakon o oglašavanju na nivou BiH i Zakon o transparentnosti medijskog vlasništva kreirani su da suzbiju problematiku o pitanjima koja su goruća i koja sistemski uništavaju medijsko tržište.
Insistirati na donošenju zakona, ali definirati i predlagače i kreatore zakona. Jer država se mora upoznati s međunarodnim trendovima uređenja medijskih tržišta. Regulativa, samoregulativa, dobri primjeri iz susjednih država, organizacija i transparenost uz donešenje zakona ono su što može spriječiti propast medijske industrije koja je na izmaku snage već godinama, poručili su gosti emisije 360°.ba.
