‘MENE JE STID ŠTO SAM ŽIV’

Iz svemira se danas vidi pečat tragedije, stradanja i genocida u Srebrenici. Vide se bijeli nišani, vidi se cijela Dolina bijelih nišana. Humkama i bijelim nišanima svjedoče. I opet ima onih koji poriču i lažu. Zato šutnja nije zlato. O genocidu se mora govoriti. I to glasno.

Ni iz svemira ni iz blizine ne vidi se patnja preživjelih. Ne vidi se da majčino srce ne kuca isto od jula ’95. Kad majku u oči gledaš, misliš da i ona tebe gleda… A njen pogled u tebi, u daljini, u svemu, traži one koje su od nje otrgli i ubili. Traži ih…

Dok svi obilježavaju 25. godišnjicu genocida u Srebrenici, majke i preživjeli broje minute, više od 13 miliona minuta, od kojih je svaka kao godina, u kojima žive samo zato što tako moraju. Moraju. Život, životi postali su samo traženje i čekanje dana u kojem će nekoga svog pronaći ili prestati disati i otići tamo gdje su svi kojih nema, ali mrtvi nisu.

Kada se oni pameću i savješću obdareni trude učiniti šta mogu da se o genocidu govori, da savjesti odgovore, one i oni – žrtve, iznova u svojim utrobama preživljavaju srebrenički inferno. Slike, boli, krici, užasi, podsmjesi, pucnji i smrti, grobnice i kosti, tabuti gotovo prazni, snovi i u njima bezdani, svi oni koji bi bili tu, ovdje, a nema ih – svi i sve njima dolaze.

Sve se vraća najednom. I niko novi ne padne. Sve majke i sve žrtve, sa snagom koja se opisati ne može, stameno i uspravna čela, stoje i govore. Ma koliko im bilo teško – govore. I kada plaču – govore. I iako ih boli, traže da i mi govorimo. Teško onima koji šute i koje nije stid.

“Mene je stid što sam živ. Kako ja mogu hodati po zemlji, a nisam spasio nijedno to biće. Nisam mogao…”, govori u dokumentarnom filmu “Srebrenica – moja inspiracija” Džemaludin Latić, autor “Srebreničkog inferna”, i dodaje: “Ja rijetko plačem, rijetko čovjek zaplače, kad mu umre majka, babo, ali tamo, osjetiš da plačeš, a nisi ni htio. Kako nećeš plakati, valja to gledati. Kako je bilo njima…”

Pogledajte video OVJDE.

  • Impresionirala me, i to mi je jedna vrlo značajna, zapravo, momenat u kome grupa žena, unuka ili kćerki iznose tu nanu i dedu u tim vunenim čarapama, zapravo iznose ih u kolicima, mislim samo taj podatak, samo ta fotografija, pa i moje djelo, govore koliko je to genocid. U svim ratovima, dede i babe ostaju. Ovo se nosilo sve, sve što je pripadalo ljudskom”, za Hayatov dokumentarni film “Srebrenica – moja inspiracija – kaže maestro Safet Zec, čiji je opus “Exodus” ovih dana postavljen u nekadašnjoj Tvornici akumulatora u Potočarima.

A opet ima onih koji govore da ne bismo trebali u prošlost gledati. Još jedan od sagovornika dokumentarnog filma, Abdulah Sidran, takvima odgovara svojom poemom “Srebrenica”. Ali kaže “Nije teško napisati dobro pjesmu. Teško je preživjeti razloge njene”.

Kako da u prošlost ne gledamo?

Naša sestra jedna ima, među nama ovdje nije, a jest živa!

Grob je sebi napravila, od jednoga, ovdje, u Sarajevu, Stana.

Prozora ne otvara, kroz njih pogledati ne smije, a Kamo li na ulicu izić! Četvero je djece izgubila!

Ako Bi na ulici ikakvo momče il djevojče srela, pa joj koje

Od njih na koje od njenih zaličilo – srce bi joj prslo,

u Četiri stotine komada!

Je li to Mir?

Da li tako prestaje Rat?

Kad zašuti

Željezno oružje

A do neba vrišti

Materino srce?

Kad zlikovac

Promijeni košulju

Pa u njoj

Pod našim kućama

I našim pendžerima

U našoj Srebrenici

Čuva naš mir?

Vama jeste vaša

A nama

Nikako nije

Naša prošlost prošla!

Nit će proći

Niti može proći

Dok olovno nebo

Od srebra Srebrenicu

Našu prekriva

Dok pod njenim

Od olova nebom

Olovni zrak

I olovne

Od zraka zalogaje

Dišemo i gutamo

S onima što jesu

Promijenili košulju

Al srce pod košuljom

I u srcu mržnju

Niti su mijenjali

Niti misle mijenjat

Vama vaša jeste

Nama nije

Naša prošlost prošla.

I Mile Stojić, autor pjesme “Hatidža”, posvećene heroini i majci, rahmetli Hatidži Mehmedović, govori i piše o Srebrenici. Opisao nam je svoj prvi susret s Dolinom bjelih nišana:

  • Kad sam prvi put otišao u Srebrenicu s mojom suprugom Hasijom, gledao sam to mezarje, te bijele nišane, te mramorove, šutio sam i kad smo se vraćali ja sam počeo negdje na Romaniji glasno ridati, jednostavno i taj vizualni doživljaj toliko smrti na jednom mjestu i to nedužnih smrti, skoncentrirano na jednom proplanku, zaista čovjek pomisli da bi volio da to nije vidio i da nije živ u ovakvom vremenu u kom živimo.

HAYAT TV: SPECIJALNI PROGRAM U POVODU 25. GODIŠNJICE GENOCIDA

Mnogi su izdali Srebrenicu prije 25 godina. Mnogi i danas diraju i udaraju na otvorene, nikad zacijeljene rane. Zato je Srebrenica obaveza, za koju jesmo, a i tek ćemo biti pitani. Dužni smo Srebrenici i žrtvama. Dužni smo sebi i svijetu u kojem živimo. Dug moramo vraćati da se nikada i nikome, ni onima bez savjesti, srama i stida, ne ponovi Srebrenica.

Hayat televizija i ove godine osvjetljava istinu i glasno govori. Od ranih jutarnjih sati na svim Hayatovim kanalima pratite Specijalni program posvećen obilježavanju 25. godišnjice genocida u Srebrenici.

U našem programu moći ćete gledati niz dokumentarnih filmova i reportaža, intervjua, naši reporteri sa svojim gostima javljat će se iz Potočara i Srebrenice, u specijalnoj emisiji “Da se ne zaboravi Srebrenica” razgovarat ćemo o porukama i poukama 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Uživo ćemo prenositi komemoraciju i dženazu iz Memorijalnog centra.

Od 20 sati pa do iza ponoći gledaoci će imati priliku gledati tri premijere dokumentarnih filmova: “Srebrenica – moja inspiracija”, “Djeca Srebrenice”, te globalnu premijeru dokumentarnog filma Avde Huseinovića “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu.

Da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!

Pogledajte video OVDJE.

(Senad Omerašević)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE