MIGRANTKINJA IZ AFGANISTANA: U GLAVI MI ODZVANJAJU RIJEČI BRAĆE, MAMA KADA ĆEMO IMATI KROV NAD GLAVOM

Povratak u moju zemlju nije opcija, ni najmanjim dijelom nije opcija i nikada neće biti. Nikada se neću vratiti, ja nemam ništa. Zamislite da nemate apsolutno ništa, ni dom, ni prijatelje, da ste sve izgubili, ispričala je Sonia, dvadesetjednogodišnja djevojka koja se trenutno nalazi u tranzitnom migrantskom kampu Vranje u Srbiji.

Više od million ljudi je prošlo balkanskom migrantskom rutom, svako od njih nosi svoju priču, a svoje dvogodišnje putovanje do tranzicionog kampa Vranje ispričala je Sonia.

Prelijepa djevojka kestenjastih očiju proživljava sudbinu mnogih, pješačenje, gladovanje, spavanje na kiši i snijegu u nadi da put vodi u neku eventualno bolju i sigurniju budućnost.

Sonia u kampu u Vranju živi duže od dvije godine, a prije četiri je napustila Avganistan u potrazi za boljom budućnosti.

  • Do Vranja sam iz Avganistana došla pješke, iz jedne države u drugu. Pješačili smo i danju i noću, kroz šume, preko planina. Ilegalno smo napustili zemlju, pobjegli smo odande, tako da nije bilo prilike da idemo avionom, autobusom ili nekim prevozom – povjerila se Sonia. Kako priča, pronalazili su ponekad i duže rute kako bi prešli iz jedne zemlje u drugu samo da bi izbjegli granice, a te rute su podrazumijevale i terene koji su teško prohodni.
  • Zavisi od rute, ponekad smo pješačili 40 dana, ponekad je to trajalo 10 dana, sve zavisi. Kroz Bugarsku smo pješačili po dva-tri dana samo, jer nas je policija hvatala, tako da smo pronalazili najduže rute, preko teško dostupnih mjesta kako ne bismo sretali policiju i kako bismo zaobišli granice – priča ona.

Dodaje da su tokom tih pješačenja spavali pod vedrim nebom i pješačili po kiši, snijegu, suncu.

  • Ponekad smo znali spavati na čistinama po najvećem pljusku bez ikakvog krova nad glavom. Često nismo imali ni hranu, jako je teško na leđima ponijeti hranu i osnovno što vam treba. Pogotovo nama ženama. Ako si snažan, možeš ponijeti hranu u ruksaku, ali na ruti nema šta da se jede, nakon nekog vremena smo jeli lišće samo kako bismo napunili stomake. Pili smo kišnicu koju sakupimo preko noći ili vodu iz rijeka, ponekad čak i iz neke lokve, to je užasno prljava voda, ali kada vam život zavisi od nje, popićete je – priča ona, pišu Nezavisne.

Sonia je u kampu Vranje s mamom, sestrom, dva mlađa brata i snovima za bolju budućnost.

  • Ako mogu da budem iskrena, mislim da je naše pješačenje najteže palo mom najmlađem bratu, on je konstantno bio umoran i iscrpljen –  ističe ona koja po svemu sudeći najviše brine o braći.

U kampu smo ušli u njihovu sobu. Uređeno je koliko mogu jedna prostorija i kupatilo da budu uređeni unutar jednog migrantskog kampa. Jedna prostorija i šest kreveta. Po tri na sprat. Dvojica braće spavaju pokriveni preko glave, a iznad njih su fotografije fudbalera polijepljene po zidu.

  • Oni žele da postanu fudbaleri i obožavaju Ronalda. Po cijeli dan igraju fudbal ispred kampa, na igralištu i to svaki dan. Oni nemaju dobre patike, pogotovo se igraju na betonu, patike su im stare i izlizane pa povrijede stopalo, izgrebu ga, ali ne odustaju, uporno svakodnevno igraju fudbal, kažu, moraju da treniraju da postanu još bolji i da jednog dana postanu profesionalci –  ispričala je Sonia. Istakla je da je najviše boli to što se osjeća beskorisnom i što ne može da radi i priušti svojoj braći ono što im je potrebno.
  • Voljela bih da imam dovoljno da mogu svom najmlađem bratu da kupim bicikl, da ima bicikl da se voza kao i sva djeca, ali ne mogu – tužno je rekla Sonia.

Sonja je u nastavku ispričala kako joj u glavi odzvanjaju riječi braće: ‘Mama, kada ćemo stići, kada ćemo imati krov nad glavom?’

  • Život u kampu je dobar, hrana je dobra, ljudi se prema nama odnose fino, ali mi nemamo budućnost ovdje. Boli me to što se osjećam beskorisno, mogu mnogo toga da ponudim. Kada se pruži prva prilika ja želim da idem odavde, do neke slobode, do mjesta gdje mogu da gradim svoju budućnost, da se školujem i radim – ispričala je Sonia.

Kako kaže, ona je završila osnovno obrazovanje za babicu te bi voljela da nastavi studije.

  • Zasigurno želim da otvorim bolnice u siromašnim zemljama poput onih u Africi i Avganistana i pomognem tamošnjem narodu, želim da moj život jednog dana dobije smisao – rekla je ona.

Kroz priču se dotakla i onog što nikada neće zaboraviti, a to su Bugarska i migrantski ‘zatvor’ u koji su ih smjestili.

  • Bili smo u praznoj sobi, bez ijednog ćebeta, samo golih zidova koji su odjekivali. Bilo je hladno i cvokotali smo od zime na golom betonu. Sjećam se da sam tada prvi put plakala iz sveg glasa i rekla svom ocu da bih voljela da imam bilo kakav dom –  prisjetila se Sonia.

Kako priča, njena zemlja je jedna od najnesigurnijih zemalja na svijetu. Glavni grad bi trebalo da bude siguran, ali prema njenim riječima kada izađete iz kuće u Avganistanu niste sigurni da li ćete živi da se vratite.

Tokom obilaska kampa djeca su nam se preplitala oko nogu. Neki su tu i odrasli, pred očima upravnika i svih zaposlenih u kampu. Kako njihovi učitelji ističu, djeca dosta lako uče srpski jezik i slova te upijaju nova saznanja poput spužve. Zatekla sam ih i tokom pisanja zadaće i učenja novih slova. Novinar s fotoaparatom je mnogo zanimljiviji od matematike, tako da sam poremetila njihovo vježbanje, ali su bili divni da mi pokažu nove riječi koje su naučili te neke od svojih najnovijih crteža.  Iza glavne zgrade se nalazi i sportski teren na kojem su djeca neumorno vozila bicikle ukrug. Spadali su lanci, proizvodili su zvukove motora i škripe guma, u njihovoj mašti našla sam se usred trkaće staze i uhvatila se u kružnu vožnju s njima. A koliko dugo će svi da tapkaju u mjestu ili da se vrte ukrug, ostaje da vidimo.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

SAVEZNIK DOBROG ZDRAVLJA: EVO KAKO SVE NAR POMAŽE ŽENAMA U MENOPAUZI

0
Laboratorijske studije pokazale su da biljni pigmenti antocijanidini i flavonoidi te uljne komponente prisutne u naru, mogu smanjiti rizik od pojave raka dojke