Iskreno, izgubila sam svaku nadu da će on ikada biti pronađen – sliježe ramenima djevojčicina majka Svetlana Simendić.
Kobnog 7. oktobra, Svetlana je došla je sa posla i na kapiji čekala svoju jedinicu da se vrati kući. Iako je nekoliko dana bila bolesna i nije išla u školu, Milica je namolila baku da je pusti da ode da se vidi sa drugaricama. Svi zajedno su krenuli kućama i drugari su je ispratili do jednog dijela puta, a odatle je sama skrenula ka naselju Zorka. Imala je slušalice u ušima i vjerovatno nije primijetila da je neko prati, sve dok joj nepoznati muškarac nije prišao sa leđa i privukao je preko somborske pruge. U jednom potezu prerezao joj je vrat i ostavio je u lokvi krvi.
- Kao sad da je čekam na kapiji i vidim kola Hitne pomoći kako dolaze. I sad mogu da osjetim tu jezu koja me je prošla kada sam krenula ka njima – naviru majci još uvijek živa sjećanja.
- Mislim da takvo svirepo ubistvo jednog djeteta niko normalan ne bi zataškao, nisu ljudi toliko zli, ali su jednostavno napravljeni propusti tokom uviđaja i istrage. Ubica koji je očigledno krenuo sa namjerom da ubije, jer kod sebe nije imao ni telefon, imao je vremena da pobjegne gdje god je htio”, kaže Svetlana Simendić.
