U razgovoru za Fenu kaže da je bilo teško završiti Pravni fakultet i postati akademska građanka, posebno jer je duplo više morala raditi zbog činjenice da dolazi iz te manjinske zajednice, sve to joj je otežavalo da dođe do rezultata, put je bio težak, ali isplativ.
Prva je Romkinja koja je bila zaposlena u instituciji – Centru za socijalni rad u Prnjavoru, ali i pored svega što je preživjela smatra da nikad ne treba prestati učiti.
Mirković je i vršnjačka edukatorica u Udruženju “Romani Ćej – Romska djevojka”, a vrlo rano susrela s aktivizmom, pohađala je radionice, edukacije i odlazila u romske zajednice širom Bosne i Hercegovine što joj je pomoglo da bolje razumije život i probleme Roma.
– Najvažnija je podrška, jer ukoliko ona izostane, onda je jako teško ostvariti svoj cilj – napominje Mirković , ali i dodaje da je ona imala podršku porodice, no to se ne može reći za mnoge romske porodice koje nemaju mogućnosti da daju podršku djeci.
Zato je još važnija podrška vladinih, međunarodnih i nevladinih organizacija koja će tretirati probleme s kojima se suočavaju manjinske i marginalizirane grupe, a posebno žene pripadnice tih grupa.
Projekti koji rade na jačanju kapaciteta i vidljivosti manjinskih i marginaliziranih grupa žena kao što je projekat “Ženska prava – Agenda za pozitivne promjene” koji finansira Evropska unija, a implementiraju Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena u saradnji s deset ženskih organizacija upravo doprinosi pozitivnim promjenama, piše Fena.
Kroz taj projekat Udruženje “Romani Ćej – Romska djevojka” je imalo priliku uraditi samoprocjenu snaga svog udruženja i individualnih potreba, razgovarati o budućnosti lokalne zajednice te o važnosti da se definiraju prioriteti razvojnih politika iz ženske perspektive.
Također, zahvaljujući ovom projektu kreiran je i Akcioni plan – agenda potreba žena u Prnjavoru koji tretira probleme s kojima se suočavaju žene s posebnim fokusom na žene pripadnice manjinskih i marginaliziranih grupa.
Govoreći o prioritetima za poboljšanje uvjeta života te zajednice, Mirković kaže da je na prvom mjestu obrazovanje u šta treba mnogo više ulagati, jer smatra da je jedino tako moguće poboljšati status u društvu i boriti se protiv predrasuda i diskriminacije.
Ističe da se često može čuti da su velika sredstva uložena u integraciju Roma u BiH, ali tokom obilaska romskih naselja i dalje se susreće s siromašnim Romima, djecom koja ne idu u školu, velikom nezaposlenošću, Romima koji prose na ulici kako bi prehranili porodice…
Stoga, napominje, da je od izuzetnog značaja osigurati zapošljavanje Roma kao i pomoći da sva djeca upisuju i završavaju škole, ali smatra i da pripadnici Roma trebaju više učestvovati u društvenom i političkom životu kako bi bili ravnopravni s ostalim građanima i imali iste mogućnosti.
– Donosioci odluka često odlučuju šta je Romima potrebno, koji su njihovi problemi i kako ih riješiti, a bez prethodnog razgovora s Romima. Ne može neko ko radi u kancelariji i nikada ne uđe u romsko naselje da zna koji su to prioriteti i potrebe Roma. Trebali bi nas Rome da pitaju – dodaje Mirković .
U posljednjih nekoliko mjeseci Mirković se posvetila uglavnom djeci iz romske zajednice, s njima prolazi razne edukativne radionice, rade zajedno zadaću za školu i druže se.
Dajana Mirković članica je odbora Omladinske banke u Prnjavoru, završila je certificirani trening o slobodi vjerovanja i religije, ali planira da se više fokusira na rad s djecom i mladima.
– Do sada sam radila i sa ženama žrtvama nasilja. Organizirala sam radionice za njih, ali i pomagala onima koje su trpjele nasilje kako bih ih uputila šta su njihova prava i mogućnosti – istaknula je Mirković.
Učestvovala je u projektu takozvane “Žive biblioteke” kada je imala priliku pričati o svom odrastanju i borbi protiv predrasuda s kojima se susretala.
Kako je zaključila, mladima je potrebno samo pružiti šansu da se uključe u društvene procese i rade, a naglašava da zbog cijelog okruženja poštuje sve one romske liderice i lidere koji su u svojoj zajednici uradili nešto korisno.
