Kroz Poljoprivrednu zadrugu „Farmer“, kroz nepregledne obrađene poljane, povratnici rade, žive i sretni su. Među njima je i Azem Aletović, čovjek kojeg smo nedavno predstavili u Vijestima u 7. On je podsjećamo, optužen da je kao vođa terotističke grupe planirao atentat na Milorada Dodika, Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina. Za te optužbe do danas niko nije odgovarao.
- Ja sam Azem Aletović, predsjednik Savjeta MZ Janja. Imam 47 godina. Iz Janje sam otišao 1991.godine, otišao sam u Njemačku, a vratio sam se 2004.godine u Janju zato što nisam mogao tamo više da izdržim. Morao sam da promjenim lokaciju jer nisam mogao naći duševni mir. Živio sam u Njemačkoj nekih 12 godina ali nisam mogao da nađem duševni smiraj, uvijek sam sanjao da se vratim u svoju rodnu Janju i to sam odlučio 2004. Tada sam došao tu povodom otvaranja naše džamije. Prvo noć kad sam zanoćio ovdje imao sam osjećaj da nisam nikad otišao iz svog rodnog mjesta, rodne kuće. Tada sam odlučio da se vratim i ostanem tu.“
Ovako svoju povratničku priču počinje čovjek koji je iz neprovjerenih, možda čak i izmišljenih izvora, optužen da je kao vođa vehabijske, ekstremističke grupe u proteklom periodu planirao atentat na Milorada Dodika, Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina.
Tekst su bez ikakve provjere prenijeli i hrvatski mediji – Večernji list i 24sata. Kada je saznao šta se o njemu piše, kaže, bio je šokiran.
- Osjećao sam strah za svoju porodicu, njihovu sigurnost i moju ličnu, a i sigurnost bilo kog stanovnika Janje jer je u tom tekstu navedeno da je još 40 ljudi spremno za tako nešto, da smo postali potencijalni atentatori na srpske političek predstavnike, da je Janja leglo terorista“ – priča Aletović.
Ogorčen je na, kako kaže, gadost koja dolazi iz pojedinih medija iz RS-a koji žele pitomu povratničku sredinu u Janji predstaviti kao mjesto u kojem vladaju teroristi.
- Ima uvijek ljudi kojima smeta povratak. Janja je svjetli primjer povratka, ljudi su se vratili na svoja ognjišta, rade i po mom mišljenju i po mišljenju dosta ljudi bastijon Bosne i Hercegovine.”
Kao glavni izvor ovakvih infromacija navodi se portal banjaluka.net. Svim medijima uputili su demanti. Pisanje medija iz RS-a slika je i prilika mišljenja vlasti o povratničkim mjestima u ovom entitetu. Često političari izjavljuju kako rade na suživotu, a ovakve situacije govore upravo suprotno. Ironično, ali navodna priča o atentatima pojavljuje se u trenutku kada se u javnosti problematizira ratna uloga premijera Radovana Viškovića u Srebrenici, ali i u predizborno vrijeme.
Jedan od povratnika u janju je i Mujo Bogaljević, predsjednik zadruge „Agrofarmer“ iz Janje.
- Ja sam povratnik.2000.godine sam se vratio sa dvoje maloljetne djece, dva roditelja koji više nisu među nama i cijelo vrijeme rata sam bio u BiH kad je Janja iseljena 1994.godine. Nisam nikada imao namjeru. Možda sam imao priliku da odem. Imao sam karticu logorašku i uvijek sam mogao, nije me ništa vuklo. Znači mi sve. Imam sina koji je mogao otići i dan danas je tu sa mnom, 25 mu je godina ali nikada ne pomišlja da ode. Svi većinom su povratnici, mali dio kooperanata je preživio u Janji i nije se pomjerao ali 95% su povratnici. Imamo tu poteškoće, mi smo pomjerani, teško smo se poslije vratili, mehanizaciju osposobili, međutim , dobro je, možemo biti zadovoljni. Jest nam malo starija mehanizacija ali uspjevamo da obrađujemo“ – kaže Bogaljević.
Janja je primjer uspješnog povratka, kaže federalni ministar za raseljene osobe i izbjeglice Edin Ramić.
- Vi danas kad odete u Janju, Kozarac, vidjet ćete da su to napredne sredine bez obzira što nisu imali podrške iz Banja Luke, ili da odete u neke sredine u Doboju, Prijedoru, Zvorniku, pa i u Srebrenici i vidjet ćete da su neka povratnička naselja razvijenija od pojedinih naselja u Federaciji gdje nemate poduzetnički potencijal. U ekonomskoj teoriji razvoja postoje različite mogućnosti za području, ali obično ono zavisi od čovjeka.“
Feniks iz Janje: Priča o povratnicima i uspješnom biznisu
Feniks iz Janje, kompanija Semberka je svoju bajku počela da živi od 2006.godine. U ovoj kompaniji 90% zaposlenih su povratnici, a stotine povratnika je indikretno zaposleno kao kooperanti.
- Zovem se Sanela Telalović-Adenalić. Imam 42 godine i 2007.godine sam se vratila u Janju.“
Ovako svoju priču počinje danas uspješna rukovoditeljica konrole kvaliteta u firmi „Semberka“ Janja. U Janju se prema njenim riječima vratilo jako puno ljudi.
- Većina njih je pokrenula ono što je radila prije. To je većinom obrada poljoprivrede. Ljudi su to razvili i unaprijedili su to. Obrađuju se jako velike površine. Ljudi imaju mogućnost da rade ono što su radili prije i da od toga mogu da žive da ne traže nešto dalje. U firmi rade većinom povratnici. Njihove priče su slične mojoj, vratili se, zaposlili se, tu su njihove porodice, rade, školuju djecu. Djeca neka studiraju, priča svaka od povratnika je slična“, kaže Telalović-Adenalić.
Iako je Tuzlak, godinama radi i sarađuje s povratnicima. Direktor „Semberke“ Zlatko Pejić za ove ljude ima samo riječi hvale.
- To su jako vrijedni ljudi, vrijedni su na poslu a pored toga su vrijedni domaćini. Imamo ljudi koji su kooperanti, koji su članovi radnika koji se bave poljoprivredom, ne samo ovim kulturama koje isporučuju kompaniji Semberka Janja, tako da možemo reći u globalu da su jako vrijedni ljudi, ljudi koji su za suživot i ljudi koji svojim dobrim primjerom daju primjer drugima tako da je ova sredina jako vrijedna“, objašnjava Pejić.
Semberka je tokom rata prošla težak period. Poslije rata krenula je adaptacija, ali pravi zamah dobija tek 2016.godine.
- Kompanija Bingo je 2016.godine preuzela fabriku Semberku koja je osnovana 1989.godine. Zahvaljujući velikim ulaganjem u fabriku pokrenuta je proizvodnja 2016.godine, da bi narednih godina fabrika imala povećanje proizvodnje koja je u 90% namjenjana izvozu za EU tržište. Janja i Smeberija mogu ishraniti prostor bivše Jugoslavije. Ovdje su ljudi jako vrijedni i izvršavaju sve dogovorne obaveze.“
Rodna gruda je ono gdje se čovjek najbolje osjeća, gdje je najsmireniji, gdje je svoj na svom.
- Njegovi ljudi, familija, porodica, to je rodna gruda, gdje su svi na okupu i gdje su svi zajedno.S obzirom na vrijeme , na stresan život, ako ne njegujemo to što je od prije, te porodične, familijarne odnose, mjesta iz kojeg ste potekli, da se čovjek ne stidi mjesta iz kojeg je došao , da bi mogao da pokaže i dokaže drugima da iz svoje rodne grude može se jako puno postići“, završava Sanela Telalović-Adenalić.
(Emerin Ahmetašević)
