Mnogo je vijesti i emisija koje govore o odlasku mladih, školovanih kadrova iz naše zemlje. Rijetko se govori o onima koji su tu, uspješni su, a sve pozive da profesionalnu karijeru nastave u inozemstvu odbijaju.
U emisiji “360°.ba” ugostili smo one koji su prešli trnovit put nauke, a plodove svoga rada žele ubirati upravo ovdje, u Bosni i Hercegovini.
Benjamina Londrc je najmlađa doktorica pravnih nauka u Bosni i Hercegovini. Ranije je diplomirala na dva fakulteta: na Pravnom fakultetu i na Filozofskom fakultetu, i to na Odsjeku za historiju. Doktorirala je s 26 godina. Benjamina je postala i najmlađa doktorica nauka iz oblasti klasičnog rimskog prava u modernoj BiH. Ulaganje u znanje je, kaže, ulaganje u borbu protiv siromaštva, u kulturu dijaloga i sigurnost ove zemlje.
Naša gošća bila je i Una Suljić, najmlađa doktorica nauka iz oblasti farmacije u našoj zemlji. Tri godine je, kaže, radila pet poslova, ali nije pomišljala na odustajanje ili na odlazak. A ponuda je bilo, stizale su iz regije, ali i iz Švicarske, Austrije i drugih evropskih zemalja. Naša zemlja, kaže Una, ima ono najbolje i može biti mnogo bolje mjesto za život, sve što je potrebno jeste da donosioci odluka malo više slušaju mlade, obrazovane ljude. I treba nam, naglašava, malo više solidarnosti.
Mladi doktor pravnih nauka, docent Haris Hasić treći je gost emisije “360°.ba”. Školovao se u Bosni i Hercegovini, ali i studirao godinu dana na Univeritetu u Pittsburghu u Sjedinjenim Američkim Državama. Certificirani je predavač Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za pravo intelektualnog vlasništva. Također je i oficijalni edukator za Centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH u dvije oblasti prava. Haris je i stipendist, ali i predavač Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo i Svjetske trgovinske organizacije.
Svi su, kako rekoše i u našoj emisiji, istog mišljenja: rekoše da nisu i da neće napustiti BiH jer im je ona dala puno, dala im je sve.
Bosna i Hercegovina je zemlja vrlih i učenih ljudi. Ni u šali nemojte govoriti drugačije. Ni drugima ne dajte da govore drugačije. Sjetite se Une, Benjamine, Harisa, znajte da je još mnogo sličnih njima i budite ponosni.
Oni su rođeni ovdje, ovdje su se školovali. Ovdje ostaju. Ako ih budemo više cijenili i slušali nećemo morati brinuti o budućnosti.
