MNOGI NISU SVJESNI DA BOLUJU OD OVOG SINDROMA, HRONIČNI UMOR ZNA BITI OPASAN

Sindrom hroničnog umora medicinsko je stanje koje je često podcijenjeno. Ono se može pogoršati fizičkom i psihičkom aktivnošću i ne poboljšava se odmorom, a mnogi ne znaju ni da boluju od ovog stanja, pišu Fox News.

Prvo što trebate znati jest da su hronični umor i sindrom hroničnog umora slični, ali odvojeni problemi.

Ono što im je zajedničko jest da simptomi traju više od nekoliko mjeseci, da se san ne poboljšava i da se stanje pogoršava fizičkom aktivnošću. Sindrom hroničnog umora traje duže od hroničnog umora i podrazumijeva stalnu slabost mišića.

Istraživači su dugo pokušavali naći točne uzroke sindroma hroničnog umora, a nekoliko studija našlo je slične veze među pacijentima. Ispostavilo se da zdravlje abdomena igra važnu ulogu u ovom problemu i da mnogi kojima je ovo stanje dijagnosticirano imaju gastrointestinalne probleme. Osim toga, i problem s tiroidnom žlijezdom čest je uzrok.

Ovo stanje može nastati i kao posljedica nekoliko zdravstvenih problema, kao što su virusne infekcije, određene bolesti, oslabljen imunološki sustav i problemi s nadbubrežnom žlijezdom.

Dijagnosticiranje i liječenje

Ne postoji jedan test kojim se može utvrditi pati li netko od hroničnog umora i ima li sindrom hroničnog umora, ali doktori mogu provesti seriju testova kako bi to ustanovili, a u dijagnosticiranju pomažu i medicinska povijest i analize krvi.

Od ovog stanja mogu oboljeti svi, pa i djeca, a osobito su ugroženi oni s oslabjelim imunološkim sustavom ili oni koji su pili previše antibiotika.

Ako ste premoreni bez obzira na to što dobro spavate i što niste pod stresom, onda trebate potražiti pomoć, osobito ako ste se udebljali, anksiozni ste ili depresivni i ako imate gastrointestinalnih problema. Tada je jasno da premor nema veze s vašim načinom života i da je dovoljno ozbiljan da trebate posjetiti doktora.

Kada se sindrom hroničnog umora dijagnosticira, pacijentima se prepisuje izmijenjena prehrana koje se trebaju pridržavati rigorozno, a ostatak terapije razlikuje se od osobe do osobe i stanja koje je dovelo do ovog sindroma.