MOŽE LI MORALNE PRIDIKE BOŠNJACIMA DRŽATI PRVI SARADNIK KARADŽIĆA, MLADIĆA, KRAJIŠNIKA, PLAVŠIĆKE?!

„Vole ljudi u Sarajevu istinu“, izjavio je u intervjuu jednoj sarajevskoj lokalnoj kablovskoj televiziji doktor Dragan Đokanović. A mnogo istina zna spomenuti.

Zna kako su to isto Sarajevo i svi u njemu preživljavali najdužu opsadu nekog glavnog grada u modernoj historiji. Zna kako su ubijani u redu za vodu, u redu za hljeb. Zna kako su hladnokrvno ubijana djeca dok su se samo željela bezbrižno igrati. Zna šta su radili „sijači smrti“. Zna kako su razrušeni i popaljeni svi simboli Sarajeva. Sve i još više doktor zna. Jer bio je na drugoj strani. I može o tome pričati usred Sarajeva. Jer ljudi u Sarajevu vole istinu. Pa makar od nje ginuli.

A ko je doktor Dragan Đokanović? Sam se predstavio prepričavajući priču koju je čuo od američkog profesora Davida Pettigrewa.

Njemu je američki specijalni izaslanik za Bosnu i Hercegovinu Richard Holbrooke godinama nakon Dejtona ispričao kako se kaje jer je dopustio da manji bh. entitet nosi ime Republika Srpska. Najradije bi, pričao je, Miloševiću ili onom drugom to RS nabio u grkljan.

  • E taj drugi sam ja – s ushićenjem i uz smijeh koji nije mogao obuzdati, ljudima u Sarajevu koji vole istinu, u lice je sasuo doktor Dragan.
  • Ja sam bio na vrhu politike RS-a – dodaje doktor.

Ni da bude prvi do Balkanskog kasapina ni u vrhu politike RS-a koja je po zlu poznata širom planete, ne može se tek tako. I nije tu doktor Dragan tek tako. Zaslužio je ta mjesta svojim učešćem i ogromnim doprinosom udruženom zločinačkom poduhvatu.

Doktor Dragan Đokanović bio je poslanik Skupštine SRBiH. Sjedio je do Karadžića na sjednici na kojoj je Radovan prijetio nestankom jednog cijelog naroda. Nakon ove izjave, kako sam priznaje u svojoj knjizi, čestitao je Radovanu i posavjetovao ga je: „Moderni političari pričaju o miru, osmjehuju se na sve strane, ne izgovaraju teške i iritirajuće riječi“, govorio sam, a Karadžić je pažljivo slušao.“

Dr. Dragan je zatim učestvovao u osnivanju tzv. Skupštine srpskog naroda, kasnije Narodne skupštine RS.

  • Ova srpska skupština treba da osigura nacionalni suverenitet srpskog naroda u Bosni i Hercegovini za sva vremena. Nadajmo se da Srbi u Bosni i Hercegovini neće morati braniti svoju otadžbinu kao Srbi u Hrvatskoj – za „Javnost“ je izjavio doktor Dragan ni mjesec prije nego će na Ovčari, u Vukovaru postati jasno o kakvoj odbrani se radi.

Potom je doktor Dragan Đokanović bio savjetnik Radovana Karadžića i njegov ratni povjerenik.

Arhiv

Dana 9. juna 1992. godine Karadžić je Đokanovića imenovao na položaj republičkog povjerenika i zadužio ga da formira opštinska ratna povjereništva. Dragan je bio povjerenik za Zvornik, Vlasenicu, Skelane, Bratunac, Šekoviće i Novo Sarajevo. A tamo su ga, kako stoji u dokumentima, bespogovorno slušali. Ako su vam pri čitanju imena ovih gradova naumpali stravični i najstrašniji zločini, od etničkog čišćenja i zločina s obilježjima genocida u Zvorniku, preko Batka i Grbavice do svirepih ubistava i logora u Bratuncu, onda je to znak da je doktor Dragan uradio „dobar“ posao u procesu stvaranja RS-a. I zato je bio u odabranom društvu Karadžićevih ratnih povjerenika: Nikola Poplašen, Jovan Tintor, Danilo Veselinović, Milomir Mučibabić, Miroslav Radovanović.

  • Tekst Odluke o formiranju ratnih povjereništava po opštinama i imenovanju republičkih povjerenika napisao sam za manje od sat vremena – hvali se doktor Dragan u svojoj knjizi „Republika Srpska“.

Karadžić je bio više nego zadovoljan urađenim. Cilj ovih  novoformiranih povjereništava bio je stvaranje paralelnih institucija i razvijanje paradržavnog sistema s jasnim uputstvima derogiranja zakona Republike Bosne i Hercegovine, preuzimanje uprave nad općinama s većinskim srpskim stanovništvom i podjelu onih općina u kojima su Srbi manjina. Uputstava je bilo mnogo više. Jednak krvavi rukopis barikada, maltretiranja, ubistava i protjerivanja vrlo brzo postat će očit u svim gradovima i općinama u kojima vladaju ratna povjereništva RS-a. Krizni štabovi će, svjedočio je doktor Dragan o tome u Haagu, postati dio Vojske RS-a. Ali su, kako je to kazao Đokanović, VRS i Glavni štab VRS-a „priznali njihov doprinos formiranju i uspjehu VRS-a.“ (T.3571-3573). Uspjesima koji podrazumijevaju masovna silovanja, ubistva i pogubljenja, žive lomače, protjerivanja, neselektivna granatiranja i ubistva civila, logore smrti, genocid i danas se, tako izgleda, hvali doktor Dragan.

Iz haških svjedočenja, dokaznih materijala, presretnutih telefonskih razgovora Karadžića i Đokanovića, jasno je da je bio upoznat sa zločinima koji su se dešavali. Na Palama je 16. juna 1992. godine o zločinima u Zvorniku razgovarao s Karadžićem, Biljanom Plavšić i Nikolom Koljevićem. Prenio im je ono što je na terenu čuo o ubijanju i istjerivanju ljudi iz njihovih domova. I tada je znao da su izvršeni ratni zločini. (T. 10581-7, 10605, 10609-13, 10694-5, 10800-2.) Doktor Dragan je nastavio biti dio iste genocidne politike. Godine 1993. postaje prvi ministar za pitanja boraca u Vladi RS-a.

  • Da nije bilo mene 1994. i mog plana i ljudi s kojima sam radio, ne bi toga bilo (Republike Srpske op.a.) – svjedoči o svom ratnom doprinosu Đokanović. I opet – istinu govori.

VOLE LI LJUDI U SARAJEVU SLUŠATI ISTINU OD ONIH KOJI SU IM UBIJALI GRAD I DRŽAVU, SAMO AKO PRI TOME NAPADAJU I UGLEDNE BOŠNJAKE

Kraj rata nije išao u pravcu u kojem je želio Đokanović. Zato je, kako kaže, te 1995. poduzeo sve što je mogao da baš tada rat bude zaustavljen. „Rat je, tokom ljetnih mjeseci, dobio na intenzitetu. Nedužni su svakodnevno gubili živote; Republika Srpska Krajina prestala je da postoji, a desila se i Srebrenica…“, piše Dragan. Ova izjava na najbolji način ilustruje lik i djelo doktora Đokanovića. To što su žrtve počele da se brane, što je nestala jedna paradržavna tvorevina, bio je znak za uzbunu. A Srebrenica, zna to Dragan, nije se desila. Ona je planirana, osmišljena, mnogo unaprijed organizovana i kontrolisano realizovana. Zato je to genocid. Baš kao što je genocidni plan bio, kako je ustvrdio i sam Ratko Mladić, ostvarivanje „strateških ciljeva, odnosno prioriteta srpskog naroda u BiH“. („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 22, petak, 26. novembar 1993, str. 866). Sve je to znao dr. Dragan Đokanović, ali on je, kako je to pojasnio svom domaćinu u studiju, „želio da svojoj djeci obezbijedi mjesto gdje oni mogu da žive“. Samo to mjesto životom je platilo 1601 dijete.

Doktor Đokanović je, kako sam voli kazati, veliki strateg. Zato se o njegovom doprinosu stvaranju entiteta RS na genocidu i masovnim grobnicama ne zna mnogo. Boli ga sada što zasluge za uspostavu entiteta preuzimaju drugi. Boli ga i što mu se ljudi koji cijene nedjela ne dive. „Nisu ljudi znali, neka kažu ko je šta radio. Pošto ja nisam nigdje govorio, ljudi nisu ni znali.“ Zato sada govori i za svjedoke poziva ratne zločince Karadžića, Krajišnika i Mladića. I Tužilaštvo BiH bi moglo otvoriti predmet i dokazati i presudom potvrditi da doktor Dragan govori istinu onima koji je baš vole.

Dok doktoru Draganu Đokanoviću svi ne povjeruju da je bio dio tima najvećih ratnih zločinaca, da je bio nosilac genocidnog plana i dok svi, baš svi, ne povjeruju da bez njega ne bi bilo etnički čiste Republike Srpske, on će kod onih koji mu otvore svoja vrata držati Sarajlijama i Bošnjacima moralne pridike, prosvjetljivati ih i govoriti im istine kojih bi se iole moralni stidjeli. Sebija Izetbegović mu je meta. Slab je na Izetbegoviće. Prisjetio se, u već spominjanoj emisiji, i kako je još 1996. godine govorio da „s ratnim protivnicima nije želio praviti zajedničku politiku“. Naime, doktor Dragan je, nakon što je specijalizirao u 47. godini života i nakon što je u podijeljenom Sarajevu odabrao drugu stranu, 2005. godine počeo raditi u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Kako kaže, zvale su ga tada njegove kolege s fakulteta, prof. dr. Faris Gavrankapetanović i prof. dr. Senka Mesihović-Dinarević, koja mu je, samo sedam mjeseci prije angažmana u KCUS-u, bila i predsjednica komisije na specijalističkom ispitu. Ostao je tu 12 godina. A onda, dolaskom prof. dr. Izetbegović, otišao je s Kliničkog. Grdeći aktualnu generalnu direktoricu KCUS-a po željama svog domaćina pita se kako je mogao raditi tu 12 godina prije njenog dolaska. I to je zaista izuzetno pitanje. Ko ga je, s biografijom kojom se ponosi, držao tolike godine u KCUS-u koji se takvima ni u ratu nije dao?!

Strašnije bi bilo samo da mu je u tih 12 godina na poslu saradnik bio i politički ratni saputnik Radovan. To je istina. A vole ljudi u Sarajevu istinu.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE 2. PJEŠADIJSKOG PUKA OSBIH I ARMIJE RBIH

0
U sklopu obilježavanja 16. godišnjice i Dana 2. pješadijskog (rendžerskog) puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBiH) i 29. godišnjice formiranja i Dana Armije Republike BiH (ARBiH) u četvrtak, 15. aprila u Sarajevu će biti upriličeno odavanje počasti svim šehidima, poginulim i umrlim pripadnicima Armije RBiH.