Mi zajedno nastojimo graditi ovo društvo i zajedno pričamo one priče koje su vrijedne i koje smo dužni isticati.
Naša zemlja nas obavezuje sa svim svojim kulturno-historijskim materijalnim i nematerijalnim bogatstvom koje ima, islam nas obavezuje da čuvamo i njegujemo iskonske vrijednosti naše domovine.
- Mi moramo početi više govoriti o prednostima življenja u Bosni i Hercegovini i o tome koliko to trebamo cijeniti ma koliko sve ono što nas okružuje u regionalnom i globalnom smislu djeluje teško i nezgodno. Zato i u takvim okolnostima možemo prepoznati prednost življenja u BiH. I mi sami vidimo da neki drugi ljudi koji nas posjećuju i koji dolaze to vide i prepoznaju, međutim i mi smo se nekako izgubili i mislim da nam u tom smislu treba ovog sabura koji ćemo potencirati. Trebamo malo stati i promisliti i neke stvari osaburati i kazati da ipak u ovoj predivnoj zemlji, s ovim planinama i s ovim rijekama, s ovim zelenilom koje imamo postoji mogućnost kvalitetnog i dobrog života pa hajdemo ga pokušati izgraditi. Kada govorimo o našoj historiji, imamo i prelijepe, divne periode i one koji su, nažalost, sve, a posebno bošnjački narod, bacali u teška iskušenja i u iskušenja koja su na neki način koketirala s našim opstankom ovdje u našem prostoru. Govorim o velikim neprijateljskim poduhvatima protiv bošnjačkog naroda, i naše tradicije, i naše kulture, ali imali smo i sabur“, između ostalog nam kazuje prof. dr. Mulaosmanović.
Dolaskom islama na ove prostore dolaze i nova kultura i tradicija koje mi danas živimo i njegujemo, jer su nam ostavljene u amanet.
- Treba njegovati tradiciju i kulturu, treba čuvati i isticati tu našu historiju i bogatstvo koje imamo. Peta gimnazija je imala saradnju s Barcelonom. Oni su u toku rata imali opštinu broj deset, koja se zvala Sarajevo i koja je radila za Sarajevo. Nama su dolazila djeca iz Barcelone koju smo vodili kroz Sarajevo i koju smo vodili u naše kuće kako bi vidjeli naš način života i da mi nismo plemena, nego civilizovani ljudi i da imamo tradiciju i kulturu. Jedne prilike smo ih odveli u Svrzinu kuću. Kad smo ih doveli, gledali su hamam, lončić, tuš pored peći i naša djeca su se počela smijati i govoriti: vidi kupatila. Njima je to bilo smiješno. I gospođa iz Barcelone je pitala zašto se djeca smiju. Objašnjenje je bilo da smo mi imali kupatilo kad Barcelona nije ni znala šta je kupatilo. To je ono što je vrijednost i ono što mi zaboravljamo, vrlo često to mladi ljudi zaboravljaju i ne znaju. Kad sam ih odvela u Istanbul, oni mi kažu da su tek postali svjesni kakva je to imperija bila, kakvo je to carstvo bilo te da je to carstvo i nama donijelo kulturu i tradiciju i da to treba njegovati i čuvati. Naše majke i nane sačuvale su naš identitet, prenosile su to na nas, a mi na svoju djecu. Trebamo čuvati vrijednosti koje imamo, bez obzira na to šta smo sve prošli. Taj naš sabur, inat i ta naša želja da sačuvamo civilizaciju razvili su ljubav prema domovini. Nema Bosne i zraka tamo negdje vani kao ovdje u Bosni. Ljudi su otišli, ali se vraćaju domovini i svojim korijenima“, između ostalog kazuje nam prof. dr. Akšamija.
Ovo je vrijeme kada učimo. Ramazan je škola koja nas uči strpljenju. Iskušenja ne moraju nužno biti u zlu i nedaći, nego i u dobru.
Svaka prilika nam je novo iskušenje, a svako iskušenje ima svoj smisao. O krizi identiteta današnjice govorio je prof. Mulaosmanović.
- Mislim da imamo krizu identiteta. To je evidentno, ali to nije pitanje nas, ovdje u BiH, mislim da je to pitanje ozbiljno globalno pitanje i da ta kriza identiteta, zapravo, ide i s ovom ideologijom individualizma kojoj svjedočimo. Individualizam je otišao u te neke krajnosti gdje postaje manijakalni egoizam, što, onda, urušava autoritet, vrijednosti i norme koje su stoljećima uspostavljane. Lijepom riječju se otvaraju mnoga vrata i mnogi mladi umovi. Lijepom riječju pridobijate pažnju nekoga ko, možda, u nekom trenutku nije spreman da pokaže tu pažnju, ali onda je bitno da, kada otvorite vrata lijepom riječju, dati neki dobar i kvalitetan sadržaj“, kazuje prof. dr. Mulaosmanović.
Iza svega što radimo stoji kuća i porodica kao temelj. Društvo i profesori nam mogu dati drugu šansu, ali kuća je naša sigurna luka.
- Jednom prilikom sam bila u autobusu u kojem su galamila djeca i neki čovjek priupita djecu jesu li ih tome naučili učitelji u školi? Ja onda nisam mogla izdržati da ne kažem: ‘Ne, tome ih je naučila kuća.’ Kuća daje temelje. I škola daje temelje, ali porodica je bitna. Škola postaje sve više samo obrazovna institucija, a treba biti odgojno-obrazovna institucija“, kazuje nam prof. Akšamija.
Islam je vjera. Naš najbolji uzor je poslanik Muhammed, a. s., i to jasno stoji u časnoj knjizi. Imamo mnogo divnih ljudi koji nam mogu biti uzor i u našoj porodici, oni koji su iskreni. Oni su na Pravom putu, jer istina uvijek na kraju pobjeđuje, zaključci su 29. ramazanskog druženja u emisiji „Stil života u islamu”.
Pogledajte video OVDJE.
(Tarik Zerdo)
