Piše: Melina Rašidović
Rođen je u Tuzli 22.maja 1991. godine.
Inženjer je rudarstva i neko ko je odavno započeo vlastite ali i institucionalne borbe putem kojim bi došao do istine. A, istina koju želi čuti krije se u odgovoru na pitanje “gdje je onaj koji fali”.
Naime, Muris je rođen, minutama razlike, kada i njegov brat, blizanac. Jednojajčani. Nakon nekoliko dana, koliko su zapravo i zadržani u tuzlanskoj bolnici, zbog sitnih disajnih problema, prebačeni su u Beograd. Bez da je neko prethodno obavijestio njihove roditelje.
Objašnjavao je u svojim medijskim istupima Muris, kako je bio slabiji od brata i lakši skoro kilogram. Mnogo za bebu.
Potom je njegovim roditeljima javljeno da je jedna beba umrla i da dođu po drugu. Zahtjevali su, govorio je, da vide bebu, ali u Beogradskoj bolnici to nisu dozvolili. Na koncu, na uvid nisu dobili niti smrtni list, a poslije nikada nisu saznali ni gdje je Murisov blizanac ukopan.
- Iz Beograda imam dokaze da nije nigdje sahranjen ni na jednom groblju u Beogradu. Moj osjećaj mi kaže da je moj brat živ. Roditelji se nadaju da ćemo ga naći – kaže nam Muris.
Istragu prvo pokrenula intuicija, ona snažna, bratska, da tamo negdje živi i diše neko isti on. Onda od intuicije do zvničnih institucija, bolnica, policije, pogrebnih društava. Obiju zemalja. I nigdje nikakvog papira na kojem stoji prezime Demirović.
- Priča o potrazi za bratom i dalje traje. Trudimo se saznati gdje je moj brat završio, gdje se nalazi, da ga nađem, da provedemo ostatak života zajedno – nastavlja Muris.
I nije porodica Demirović izolovan primjer.
Sumnja se kako je vise od 10.000 beba u Srbiji i Bosni i Hercegovini nestalo pod nerazjašnjenim okolnostima, bez dokaza I potvrde o smrti. Pojedine majke uglavnom su govorile kako su trudnoće bile uredne, kako su pri rođenju čule bebin plač, pojedine su imale priliku i djecu staviti na prsa, tako ih hraneći, a onda nikakva objašnjenja I šok da su bebe navodno mrtve.
Nerijetko je bilo riječ o blizancima, gdje bi jednu bebu davali roditeljima, a za drugu kazali da je umrla. Mnogi roditelji poslije su se okupili u Udruženja roditelja pod različitm nazivima.
U njima pričali svoje ispovijesti. U nekima od njih, potvrda putem telefona da je njihovo dijete živo, prodano ili usvojeno nekoj trećoj porodici, uglavnom dobrostojećoj. I sve su to teške priče.
Ova Murisova dobila je regionalni karakter.
Cilj je da se priča čuje, a potom, nada se i priželjkuje da mu se javi njegov brat blizanac ili da se javi neko ko ga poznaje.
Nije teško, jednojajčani su. Ima mnogo ljubavi da da, one bratske, kaže. Jednake onoj kojom obasipa mlađeg brata. No, porazi činjenica da je jedan djelić, zapravo I najvažniji u cijeloj ovoj priči, nedostaje.
