Deseti džuz se sastoji od drugog dijela sure El-Enfal, od 41. do 75. ajeta i prvih 93 ajeta sure El-Tevbe. Sura El-Tevbe je ujedno i posljednja objavljena sura Muhammedu, a.s. prije njegovog preseljenja na bolji svijet.
- Prelaz između ove dvije sure jeste specifičan po tome što je to jedini prelaz u Kur’anu između dvije sure koji nema bismile. Ulema kaže da to što nema bismile predstavlja to da bismila znači milost, a sura El-Tevbe govori o kaznama za određene skupine ljudi koji su iznevjerili poslanika i za određene skupine ljudi koje su spremne da iznevjere svoga Gospodara, poslanika i druge ljude oko sebe, a oni koji su spremni na to nisu u hladu Allahove milosti – kazuje nam efendija Džerzić.
Na početku ovog džuza govori se o događaju bitke na Bedru. O događaju kada je Uzvišeni Allah dž.š. poslaniku a.s. u snu pokazao da je skupina koja ih čeka na Bedru mnogobrojna. Kako muslimani ne bi izgubili svoj borbeni duh i kako se ne bi prepali ili raspravljali, Allah dž.š. je poslao poruku poslaniku putem sna i kazao da raspravljanje i prepiranje za muslimane prestavlja jednu veliku štetu.
- Sura El-Tevbe počinje bez bismile i govori o jednom razračunavanju sa mušricima, licemjerima, munafcima i to je doista najveća bolest koja pogađa muslimane. Centralni dio ovog kazivanja je pohod na Tebu. Bilo je vrijeme ubiranja žetve, toplo vrijeme i muslimani su mogli da uživaju u hladu svojih domovina ali mnogi su se po tom vremenu odazvali na poziv poslanika a.s. Bilo je i onih koji se nisu odazvali ovom pozivu – između ostalog govori ef. Džerzić.
Poznata je činjenica da je u bitci na Bedru učestvovalo 314 muslimana, a u pohodu na Tebu učestvovalo je 30 hiljada muslimana.
U bitci na Bedru niko nije napustio poslanika a.s., a kada je bio pohod na Tebu, mnogi su izostali sa tog poziva.
Neki su mislili da krenu poslije vojske i stignu poslanika a.s., ali jednostavno se nisu mogli odvojiti od tog blagostanja, onog komfora koji čovjek uživa, dodaje ef. Džerzić.
- Bilo je onih koji su bili najspremniji da krenu, ali nisu. Jedan od njih je bio i ashak, Ka’b ibn Malik. On je bio jedan od uglednih ashaba i jedan od osoba koje je poslanik a.s. volio. Čak kada je i došao na Tebu, pitao je gdje je Ka’b ibn Malik. Kazali su da nije stigao. Kada se poslanik vratio sa pohoda na Tebu, mnogi su pravdali svoje izostanke, govorili su zašto nisu došli, a Muhammed a.s. im je oprostio. No, Ka’b ibn Malik je došao i rekao da je zbog ljenosti i nemara ostao u Medini. Tada je poslanik a.s. izrekao jednu kaznu, bojkot, 50 dana izolazije. Niko nije smio tih dana pričati sa Ka’b ibn Malikom. Nakon prevelike tuge, Uzvišeni Allah dž.š. je obavijestio poslanika a.s. da je oprostio Ka’b ibn Maliku – priča nam ef. Džerzić.
Radujmo se kada Allah primi naše pokajanje. Radujmo se kada nekome drugom Uzvišeni Allah primi pokajanje, jer je to doista sretan dan u životu te osobe.
Dodaje, da učeći deseti džuz razmislimo koliko je bitno iskoristiti priliku koja nam se ukaže. Koliko je bitno da se pokajemo ukoliko propustimo neku priliku, jer ova sura, sura Et-Tevbe, na najviše mjesta spominje pokajanje.
Video možete pogledati i OVDJE.