U braku smo 3 godine i nikada je nisam varao, ali u zadnje vrijeme to radim. Imam 28 i zadnja 4 mjeseca se viđam sa jednom djevojkom od 19 godina, ima sve ono što je moja supruga izgubila. Iskreno kada sam sa tom djevojkom ne mislim ni na suprugu, ni na blizance, prosto uživam u svakom trenutku. Jučer mi je ova moja ljubavnica da je tako nazovem predložila da se razvedem od žene i da ja i ona počnemo živeti onako kako treba da živimo, ne da se krijemo po hotelima.
Odbio sam je, ali … kada sam došao kući oko ponoći moja supruga je sa suzama u očima rekla da će da poludi, da ne može sama da odgaja blizance, histerično me pitala gdje sam cijeli dan… Blizancima rastu zubi i prosto su nemogući za izdržati. Iscrpljen i umoran od “vatrenog” druženja sa mojom ljubavnicom, kada sam planirao da dobro odspavam, blizanci mi nisu dali mira. Cijelu noć su plakali, cijelu noć ih nosamo, ljuljškamo… evo i sad jedan plače i supruga se bori sa njim, ma KATASTROFA, ko zombi sam.
Čini mi se da shvatam da ja uopšte i nisam još uvijek spreman za djecu. Previše je ovo za mene, suviše sam mlad da sve ovo trpim. Razmišljam možda je stvarno najbolje da se raziđemo ja i moja supruga, ionako svakim danom sve manje ljubavi osjećam prema njoj i možda je bolje da joj iskreno sve priznam nego da je u tajnosti varam, a onda i blizanci… nemam vremena ni strpljenja da im se posvetim, a iskreno djeca su bila želja moje supruge, ja ih nisam ni želio, još uvijek.
Da li ima ko pametan da mi da neki savjet?? Da li je bolje da sve priznam ili da varam suprugu? Odoh danas sa ljubavnicom 10-ak dana na more da se malo opustim, da ohladim glavu, pa kad se vratim vidjet ću šta i kako dalje, možda mi i neki vaš savjet pomogne u odluci…”