Kao osnovna škola mijenjala je ime pet puta. Naziv “X Narodna osnovna škola” dobila je 1924. godine; u “XIV Narodnu osnovnu školu” ime je promijenila 1937. godine; od 1946. godine nosila je naziv “Treća osmogodišnja škola”, a 1959. godine ime “Moris Moco Salom” dobiva po sarajevskom ilegalcu Jevreju. Tokom opsade Sarajeva, u septembru 1992. godine, imenovana je po bošnjačkom književniku Edhemu Mulabdiću.
I današnja OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” mijenjala je više puta ime. Osnovana između svjetskih ratova do 1992. godine nosila je šest naziva: “VII narodna škola”, “XI narodna osnovna škola”, “II narodna osnovna škola ‘Kraljevića Tomislava’”, “Državna druga mješovita pučka škola”, Osnovna škola “Razija Omanović” i Osnovna škola “Mula Mustafa Bašeskija”. Do sadašnjeg naziva, dobivenog 1993. godine, i OŠ “Saburina” više puta mijenjala je ime: “Kraljević Andrija”, “VI osnovna škola”, OŠ “Ivan Cankar” i OŠ “Esad Ferušić”.
To što su osnovne škole mijenjale nazive u ovisnosti o režimima i ideološkim osnovama na kojima su ti režimi počivali pokazuje u kojoj mjeri vlasti drže važnim ideološki utjecati na djecu u vrijeme kada započnu njihov sveobuhvatni izvankućni odgoj i obrazovanje. Naziv škole određuje odnos učenika prema vremenu, političkim i društvenim okolnostima njegovog nastanka. Dan škole povezan je uglavnom s osobom ili događajem po kojem je škola imenovana, povodom naziva škole pišu se učenički radovi, organiziraju likovne izložbe, dodjeljuju nagrade…
Tu školu, bez obzira kako se zvala u vrijeme kada su sticali znanje u njoj, ne zaboravljaju brojne generacije. A u njenim školskim klupama sjedili su mnogi, današnji poznati doktori, profesori, novinari, prosvjetni radnici, biznismeni…
Kad god imaju priliku oni koji su i dalje u Sarajevu ili žive u blizini, ne dozvoljavaju vremenu da pregasi njihova sjećanja. Pronalaze jedni druge, okupljaju se, evociraju uspomene na dane kada su baš tu dobili prvu peticu, kada su im baš u klupama te škole zasijale oči zbog prve simpatije, ljubavi…
Dio generacije učenika koji su pohađali tu školu prije 50 godina, okupio se danas. Ponovo su poslije toliko godina bili u školskim klupama, čekali zvono da oglasi kraj nastavnog sata.
I ove danas snimljene fotografije prkosit će vremenu, druženju sa nekadašnjim drugarima iz školske klupe… Neće dozvoliti da izblijede uspomene na bezbrižno djetinjstvo, lijepu mladost…