Piše: Emerin Ahmetašević
Ona je u noći sa nedjelje na ponedjeljak u petim izborima za hrvatskog predsjednika izgubila utrku protiv SDP-ovog kandidata Zorana Milanovića, inače bivšeg predsjednika Vlade RH.
No ono što je vidljivo u njenom obraćanju nakon zvaničnih rezultata je ta ideološka i godinama prepoznatljiva HDZ-ova nacionalistička retorika iz ratnih 90-ih godina. A to je retorika emocije, patnje, stradavanja, gledanja unazad 20+ plus godina.
„Političari koji skupljaju poene govoreći o prošlosti, uglavnom nemaju viziju za budućost“ – kaže izreka starih filozofa.
Ista je to retorika kojom HDZBiH iz izbora u izbore suvereno dobija glasove 150.000 Hrvata u BiH u borbi za jednakopravnost i konstituentnost u odnosu na druga dva mnogo brojnija naroda u BiH.
O tome koliko je nazadna politika HDZ-a u Hrvatskoj dovoljno govore komentari stručnih hrvatskih političkih analitičara koji su bez dvojbe na sva tri javna Predsjednička nastupa u Hrvatskoj (RTL, HRT i NOVA) dali apsolutnu prednost Milanoviću.
„Bivši premijer je ovaj put uspio zadržati smirenost kroz skoro cijelu debatu, nije ni šmrcao, nije radio pretjerane grimase niti se vrpoljio za pultom, nije se unosio u Kolindin prostor kao na RTL-u te je već na prezentacijskoj razini izgledao bolje. Predsjednički. No, još više je impresionirao poznavanjem materije, upornim, no ne agresivnim ukazivanjem na nelogičnosti i ordinarne gluposti i laži koje je izgovarala Grabar-Kitarović, efektnim dosjetkama, vladanjem brojkama i općenito kompetencijom za predsjedničku dužnost.“ – piše Gordan Duhaček.
Duhaček dalje nastavlja kako su njene završne riječe u debatama bile slobodno-asocijativne, kao da je zaboravila naštrebani tekst, nego samo ispaljuje natuknice, udrobila je sve i svašta bez velikog smisla, no uspjela je na kraju sve povezati s dvije rečenice o tome kako je ona za Hrvatsku, pritom izgledajući kao da to i misli.
„Skoro sve što je prije toga Kolinda pokazala, bilo je doista jadno. Predsjednica je čitala ili recitirala prethodno napamet naučene odgovore (teško je povjerovati da sama od sebe zna sve što je izgovorila na temu poreza), no to je činila neuvjerljivo, mucajući, često započinjući misao koju ne bi završila jer je valjda zaboravila ostatak rečenice. Čak i kad je čitala s papira na pultu, imala je muke, jedva je izgovorila koliko se povećao izvoz u Kinu. Na trenutke se činilo da bi Kolinda mogla nabiflani odgovor o jednoj temi izrecitirati na pitanje o nečemu posve drugom, nekoliko puta se jednostavno pogubila u onome što govori. Ovaj put su i njeno namješteno držanje i očito fejk mimika bili primjetniji jer nije bilo Milanovića koji joj se unosi u prostor i maše naokolo. Dapače, Kolinda se više puta napadački obraćala njemu, opet u vidljivo naučenim rečenicama, no nije uspjela nijednom ga doista dovesti do zida.“ – piše Duhaček.
U svakoj od svojih debata nije ispuštala priliku da pomene kako je Bosni i Hercegovini neophodna izmjena Izbornog zakona po kojem bi „HDZ-u i strankama sa hrvatskim predznakom (a koje priznaje samo Dragan Čović) bilo osigurano mjesto u Predsjedništvu BiH.“ Istina, i Milanović je ponovio isto, no ko zna da li je to rekao samo kako bi ugrabio glas viiše.
Na to je Milanović mogao zaboraviti jer su ga bosanski Hrvati debelo izignorisali. Grabar-Kitarović je u BiH dobila preko 26.000 glasova, a Milanović manje od 2.000.
Čović koji je prirodno podržavao Grabar-Kitarović u predsjedničkoj utrci, jedan je od prvih koji je javno čestitao Milanoviću na pobjedi. Čović je prije dvije godine izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH od Željka Komšića, čija se stranka (Demokratska fronta) navodno vodila kao „sestrinska stranka SDP-a“, pa je onda lahko zaključiti ko je Komšiću bio favorit. No, slaganje Milanovića sa KGK oko Izmjene izbornog zakona u BiH ne ulijeva povjerenje u dobre odnose DF-a i SDP-a, pogotovo nakon što je DF izašao iz vlasti u Kantonu Sarajevo i pridružio se SDA, SBB, HDZ i SNSD na kantonalnim, entitetskom i državnom nivou.
No kako stvari stoje i kako politika susjedstva uveliko utiče na politiku i odnose u BiH, postavlja se pitanje, hoće li poraz HDZ povući sa sobom i HDZ BiH? Na Predsjedničkom nivou Dragan Čović neće imati jakog partnera kao što je KGK koja je često i nerijetko neumjesno i dezinformisano u svojim izjavama znala nanijeti više štete nego koristi. Baš i kao i Dragan Čović, riječima se zalaže za što brži ulazak BiH u Europsku uniju i NATO integracije, dok su djela velikom većinom izostajala.
