Ljubav, empatija, susojećanje… o zagrljaju da ne govorimo, to više, malte ne, i ne postoji. “Ostanimo kod kuće” prešlo je u budimo odgovorni, svi oko nas su potencijalna opasnost.
Ovo sve znači da je nevidljivi neprijatelj promijenio je naše svakodnevne navike koje će se u novom obliku zadržati i u razdoblju nakon korone, to je vrlo vjerovatno.
Za samo nekoliko sedmica, pa možda i mjesec dana, adaptirali smo se na život uz COVID-19.
Ključna tri mjeeca i opasnost kada smo morali biti kod kuće prošla su davno, ali i dalje se dešava da se više ne pitamo, da li nam je u stanu/kući ostao ključ, nego maska? Dolazimo na posao, trčimo prati ruke, kolege pitaju da li si došao javnim prijevozom, jesi li očistio svoju radnu površinu…, i tako u nedogled, oko nas vlada strah.
Škole, fakulteti, lokali, barovi…, kažu da su tu najveće opasnosti. Većina mladih to tako ne gleda, dok postoje i izbezumljeni učenici, prvačići kojima je fizička distanca i maska više u glavi, nego kako se piše slovo ‘A’ ili broj ‘8’.
Samo prije nekoliko dana svojim ušima slušam, kako je toplomjer na ulazu u školu dva puta pokazao crveno, a djevojčica koja ima 7 godina plačući i u čošku učionice provela cijeli školski dan, jer njeni drugari sumnjaju da ima koronu.
Onda je bilo do toplomjera, jer se isforsirao, ali kako to mališanima objasniti???
Strah od neizvjesnosti kako će i kada završiti pandemija koja je do sada odnijela na hiljade života, ostavila ljude u panici i nastojanju da se prilagode na novu svakodnevnicu.
Zbog straha i rizika ljudi sve više vremena provode u svojim domovima.
Pored posla, standardnih kućnih obaveza, hobija za one koji ih imaju, i dalje ostaje dosta neispunjenog vremena. No, kako su više puta ponovili iz Svjetske zdravstvene organizacije, nije vrijeme za paniku, već za oprez.
Opreznih itekako ima. I panike među ljudima, da budemo iskreni. No, prošetate li gradovima, posebno manjim sredinama, zapitat ćete se: “Živimo li baš u vrijeme zaraze?!”. Ne konstatujemo ovo bez razloga. U manjim sredinama vrlo rijetko (ili gotovo nikako), vidjet ćete ljude sa maskom.
Kafići su puni. Baš na takvim mjestima i nemoguće je održati distancu. I ne održavaju je. Ponašaju se pojedinci kao da opaka zaraza nije “pokosila” na hiljade života, a tek koliko zarazila?!
Koronavirus je ograničio naša druženja s porodicom i prijateljima, došlo je vrijeme kada je odabrati ne družiti se najbolji odabir za nas i naše bližnje, kada se međusobno čuvamo tako što smo što dalje jedni od drugih?
Neki kažu drugog vala će biti, dok drugi tvrde da se već dešava…, a nama, običnim smrtnicima ostaje da vjerujemo da korona odnosi sve više života i da, zaista, trebamo nositi masku, prati ruke, držati koliko je moguće fizičku distancu…, ostaje nam da vjerujemo da će sve ovo uskoro biti jučer.
Čuvajmo sebe, čuvajmo druge s vjerom i nadom da će vakcina u svijetu i BiH biti dostupna najdalje do kraja godine, da ćemo se ponovo grliti, smijati i s ljubavlju pozdravljati.
