Teraformiranje je, laički rečeno, proces pretvaranja nekog planeta u svojevrsnu kopiju Zemlje, a jedan od glavnih uslova za takvo teraformiranje je zaštita planetarnog magnetnog polja koju Mars trenutno nema.
Naučnici, naime, smatraju da je Mars davno u svojoj evolucijskoj prošlosti izgubio gustu atmosferu bogatu vodom, odnosno njen najveći dio, zato što su je otpuhali solarni vjetrovi i ionizirajuće čestice.
Razlog za to je, prema tvrdnjama naučnika, taj što se jezgra Marsa ohladila i izgubila funkciju dinama koji stvara magnetni štit. Crvena planeta još uvijek ima male dijelove preostalog površinskog magnetskog polja, ali oni su lokalizirani na južnoj hemisferi i nisu dovoljne veličine da zaštite planetu.
Zemlja, s druge strane, ima rastaljenu željeznu jezgru koja kruži i poput dinama stvara magnetsko polje, a u članku objavljenom na Univerzitetu Cornell po prvi put su sveobuhvatno istraženi praktični i inžinjerski izazovi koji utiču na izvodljivost stvaranja umjetnog magnetnog polja, poput onog Zemljinog, sposobnog da obuhvati Mars.
Ovo uključuje brige koje definiraju dizajn, gdje locirati generator magnetnog polja i moguće strategije izgradnje. Obrazloženje ovdje nije opravdati potrebu za planetarnom magnetosferom, već staviti brojke o praktičnosti kako bi se mogle odmjeriti prednosti i nedostaci različitih inženjerskih pristupa.
Predloženo optimalno rješenje je potpuno novo, iako inspirisano prirodnim situacijama i tehnikama fuzijske plazme. Rješenje s najmanjom snagom, sklopom i masom je stvaranje umjetnog prstena nabijenih čestica (sličnog oblika kao “pojas radijacije”), oko planete koji bi mogao nastati izbacivanjem materije sa jednog od Marsovih mjeseci (na način sličan da to formira Io-Jupiterov plazma torus), ali koristeći elektromagnetne i plazma talase za pokretanje neto struje u prstenu što rezultira ukupnim magnetskim poljem.
Sa novom erom istraživanja svemira koja je u toku, ovo je vrijeme za razmišljanje o ovim novim i hrabrim budućim konceptima, a principi koji se ovdje istražuju također su primjenjivi na manje objekte kao što su svemirske letjelice s ljudskom posadom, svemirske stanice ili mjesečeve baze, koje bi imale koristi od stvaranja zaštitnih mini-magnetosfera.
