Piše: Tarik Dautović
Ja se ne stidim da priznam svoje greške. Iz dva razloga. Prvi je zato što su one pokazatelj i dokaz da nešto radim, da se trudim, da se borim; a samo onaj koji ništa ne radi ne griješi. Dakle, griješiti se mora. Greške su sastavni dio uspjeha. Na njima se uči i usavršava. Ako nema grešaka, kako onda postati bolji? Drugi razlog je što ne želim da budem sebičan. Ljudi od kojih ja učim, koje pratim, čije savjete primjenjujem nisu krili svoje greške, upravo da bi drugima bili primjer, da bi druge motivisali. To želim i ja. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti da su i drugi imali greške, pa su uspjeli. Dakle, greške ne smiju da vas demotivišu i obeshrabre.
Što više grešaka imate, to znači da više radite. A što više radite, to znači da imate više iskustva. A što imate više iskustva, to znači da ste bogatiji i da imate više tema za razgovore i govore; više mogućnosti da privučete ljude. Dakle, ne bojte se grešaka. One su dokaz da niste „umrli“. Samo sebi postavite jedno jednostavno pitanje: šta biste uradili kada biste znali da neće biti greške i pada?! Eh, upravo tako treba da nastupate i da se na greške ne osvrćete.
Postoji jedna greška koju odmah u startu možete izbjeći. To je poređenje. Ne poredite se sa drugima. Ne poredite se ni sa boljima ni sa lošijima. Ako se poredite sa boljima, stvorit ćete sebi pritisak i obeshrabriti se (potpuna je druga stvar imati uzora. O tome ću pisati). Ako se poredite sa lošijima, onda ćete postaviti niske standarde i postati prosjek. Ne poredite se ni sa kim. Vi ste čovjek za sebe; niko nije kao vi, niko ne može biti vi. U tome leži vaša snaga! Budite najbolji, fokusirani samo na sebe i svoj put.
Nemojte se porediti sa drugima, nego učite od njih. Pratite njihov put i karijeru, pogledajte kako su počeli i šta su radili; pogledajte kako su se oni suočavali sa izazovima i problemima; šta je njih motivisalo da krenu, nastave i istraju. Naravno da postoje ljudi koji su bolji od vas; ali vi tek počinjete, a oni su već dugo na tom putu. Sjetite se da su i oni nekad bili početnici i da su bili na vašem mjestu. Oni su bolji samo zato što su krenuli ranije. To što su ispred vas, ne znači da ih ne možete stići i prestići.
Te ljude gledajte kao mentore, kao učitelje. Na putu ka uspjehu vrlo je bitno imati mentora. Taj mentor može biti neko sa kim ćete redovno komunicirati, dakle neko sa kim ćete biti u kontaktu, neko uspješan u onoj oblasti koja vas zanima. Naravno, uspješni ljudi su zauzeti i često nemaju vremena da svakoj osobi posvete pažnju koju traže. No, nemojte da vas to pokoleba i obeshrabri da kontaktirate osobu kojoj se divite i od koje želite da učite. Ljudi se inače rijetko usuđuju da tako kontaktiraju osobe i tu je vaša prednost – možda ćete biti jedni od rijetkih koji će kontaktirati određenu osobu i u tom slučaju sumnjam da ćete ostati bez odgovora.
Međutim, imati mentora na ovakav način nije podmoranje, niti je najbitnji faktor za uspjeh. Dakle, ne morate nužno nekoga upoznati ili sresti. Nekada realno nećete ni moći. Ali, bitno je da pratite osobu od koje učite – da pratite njene nastupe, govore, čitate knjige, članke, da je pratite na društvenim mrežama, da istražite i upoznate se sa načinom na koji su oni uspjeli. Npr. u mom slučaju mentori su mi Jim Rohn (koji je već sada pokojni; ali gledam sve njegove nastupe na Youtubeu, slušam njegove savjete i primjenjujem ih), Les Brown, John Maxwell, Craig Valentine, Brian Tracy, te mnogi drugi. Mnoge od tih ljudi teško da ću sresti i imati priliku da sa njima razgovaram direktno, ali ih redovno pratim na sve moguće dostupne načine i od njih svakodnevno učim. Maskimalno koristim sve potencijale i resurse koje imam.
Greške naravno nisu jedino što nas plaši. Postoje još mnogi drugi strahovi. Dobra stvar je da su i ti strahovi, kao i svi ostali, savladivi. A o strahovima u narednim kolumnama.
