‘NE’ DISKRIMINACIJI I STEREOTIPIMA: LEJLI SU GOVORILI DA ‘TO NIJE ZA ŽENU’, ENSARU DA JE TETA I BRANKO KOCKICA

“Stereotip je pojednostavljena slika o nekoj grupi ljudi. Generalizacija koja ne uočava individualne razlike.” Članovi 1 i 2 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kažu da se “sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima” i da “svakom pripadaju sva prava i slobode (…) bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.”

Hayat

“Nije naš cilj da postanemo kao drugi; potrebno je da se međusobno razlikujemo, da naučimo vidjeti drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što jesu”, tako je zapisao Hermann Hesse. Albert Einstein je govorio da je lakše razbiti atome nego stereotipe. Stereotipi u lošem značenju su uvijek predrasude. Da biste se borili protiv stereotipa, morate upoznati druge ljude, morate učiti o njima. Iako mnogi tvrde da ih nemaju, vjerovatno ne postoji osoba koja nije bila žrtva sopstvenih predrasuda.

Evo jedne zagonetke: Otac i sin dožive saobraćajnu nesreću. Otac pogine, dječak ostane živ, ali teško povrijeđen. Kada su ga dovezli u bolnicu i kad ga je hirurg ugledao, rekao je: “Ja ga ne mogu operisati, ovo je moj sin!” Kako je to moguće? U svakom slučaju, kasnije ćemo se vratiti ovome.

U novom izdanju emisije “360°.ba” upoznajemo vas s jednim policajcem i jednom policajkom, s jednim odgajateljem u dječijem vrtiću, s jednim medicinskim tehničarom i jednom medicinskom sestrom. Ustvari, upoznajemo vas s Lejlom, Denisom, Ensarom, Samedom i Nihadom. Oni su vrijedni i rade čestite poslove. To nije bilo dovoljno da neki od njih ne budu žrtve stereotipa.

“Meni su mnogi govorili da to nije posao za ženu, s obzirom na to da je tu više muškaraca, da je to muški posao, ali ja nisam odustajala i uvijek sam osjećala da ću jednog dana postati prava policajka, i preporučujem svakoj ženi da, bez obzira na to šta drugi radili i govorili, slijedi svoje snove i radi onaj posao koji voli jer je to jedina prava sreća”, kaže nam Lejla Zatagić, policijska službenica Policijske stanice Crkvice u Zenici.

Njen kolega Denis Tomašević Lejlu dobro poznaje, o njenim sposobnostima nekada ovisi i njegova sigurnost, i obratno. Denis nema nikakvih sumnji i poručuje: “U ovom poslu je važna ravnopravnost, nema razlika između muškarca i žene.”

Ensar Aletić radi u vrtiću. Jedan je od rijetkih muških odgajatelja u BiH. U svom vrtiću ima i kolegu, a u cijeloj državi njih je tek desetak. Kaže, u ranoj mladosti nije ni zamišljao da bi mogao raditi u vrtiću. Danas ne može zamisliti da obavlja neki drugi posao. S djecom radi već dvadeset godina. Prisjeća se reakcija okoline kada bi im govorio o svom poslu.

“Kad im kažem, prvo ide osmijeh od uha do uha. Tebi je super, radiš s djecom, zavidimo ti. Ljudi nisu više apsolutno opterećeni. Bilo je nekih čarki, zezancija kad sam tek počinjao raditi, kad sam bio mlađi. Ono: ‘Jao, vidi njega, teta, Branko kockica…’ Bilo je nekih sitnih dobacivanja”, priča nam Ensar.

Njemu su najvažnija djeca: da su sretna, razigrana i da budu spremna savladavati izazove koji su pred njima. Djeca u njega imaju puno povjerenje. Zato svaki rastanak teško pada. I njima i Ensaru. Jer oni se dobro upoznaju.

“Za ovo zvanje u životu sam se odlučila iz razloga iz kojeg se većina dječaka i djevojčica odlučuje u tom periodu, a to je zato što nekako zamišljamo kako ćemo pomoći nekome, spasiti ljudski život, da ćemo mi biti neki veliki heroji, da ćemo izmamiti osmijeh ljudi i u najtežim trenucima. I zaista ovaj posao nosi sve to, ali s četrnaest godina nisam razmišljala o težini koji ovaj posao sa sobom nosi, a to je svakodnevni stres, pritisak, situacije u kojima se možemo naći, a koje itetkako mogu utjecati na naše zdravstveno stanje. Jer ma koliko kažu da jedna medicinska sestra ili tehničar ne trebaju i ne mogu biti empatični, ipak u ovom poslu toga itekako ima i upravo su to razlozi zbog kojih sam se odlučila na ovaj poziv”, ovako svoj profesionalni životni put objašnjava Nihada Kulovac, magistrica zdravstvene njege i terapije.

Njen kolega Samed se odaziva na hitne pozive, a to znači borbu za život.

“Za poziv sam se odlučio najviše zbog insistiranja roditelja, pogotovo majke, a i sam sam osjetio da bih ovo mogao raditi. Imao sam želju i da budem vozač Formule 1, a kažu: ‘Pazi šta želiš, može ti se ostvariti.’ Evo, ostvarilo mi se i vozim i medicinski sam tehničar”, pojašnjava Samed.

I baš poput Lejle i Denisa, Nihada i Samed poručuju kako nijedan posao ne bi trebalo svrstavati prema spolovima te da u ravnopravnosti i jednakosti leži snaga i uspješnost obavljanja zadataka.

Sjećate se priče o hirurgu? Znate li odgovor? Većina ljudi se namučila s ovom zagonetkom prije nego što su došli do rješenja, ali kada im spomenemo da možda imaju rodne predrasude, odmah im sine rješenje: Hirurg je ustvari majka dječaka! Jeste li i vi bili među njima?

Razbijte predrasude. Pogledajte cijelu emisiju “360°.ba”.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.