Umjesto toga, bh. pčelari se bore za opstanak. Na policama marketa, tik uz njihove tegle pune prirodnog zlata, stoji sumnjivi "med" iz uvoza – tri puta jeftiniji, a deset puta štetniji.
Dok se kilogram domaćeg meda prodaje za 20 do 25 KM, uvozni med stiže s cijenom od svega 7,5 KM. “To nije ni med”, upozorava Darko Marković, predsjednik Saveza udruženja pčelara RS-a.
Za tu cijenu, na svjetskom tržištu ne možete dobiti ništa osim ostataka proizvodnje, često lažiranih i sumnjivog porijekla.
Uvozna invazija ne dolazi u gramima – već u desetinama tona. U samo tri mjeseca 2025. godine, u Bosnu i Hercegovinu je uvezeno nevjerovatnih 149.731 kilogram meda, dok je izvezeno svega 847 kilograma domaćeg. Te brojke su više od statistike – to je jasna slika ekonomskog pritiska i institucionalnog sljepila koje prijeti da ugasi hiljade košnica širom zemlje.
Najteži udarac ne dolazi samo od jeftinog, već i od lažnog meda. Marković posebno upozorava na sofisticirane falsifikate koji “prolaze” sve trenutne laboratorijske analize.
Riječ je o profesionalno falsifikovanom medu, čija proizvodnja košta tri do pet puta manje od pravog meda, ali donosi ogromnu zaradu", kaže on.
Trag falsifikata vodi i van granica BiH. U Srbiji je laboratorija "Analab" razvila metodu kojom se sa sigurnošću moglo utvrditi da li je med prirodan ili “skuhan” iz šećerne repe i trske. Kada je 100 tona lažnog meda zaustavljeno na granici – laboratorija je preko noći ugašena, a oprema nestala.
To nije samo sumnjiva slučajnost – to je upozorenje. Kada kvalitet postane neprijatelj profita, istina postaje neželjena, a institucije ili nijemo posmatraju ili aktivno učestvuju u zataškavanju.
Kupac misli da je prošao jeftinije, a zapravo je dobio proizvod bez ljekovitih svojstava, bez nutritivne vrijednosti, često prepun šećera.
Lažni med ne hrani, ne liječi i ne jača imunitet. On vas samo zavarava – i fizički i finansijski”, kaže Marković.
Pčelari godinama traže ozbiljnu kontrolu tržišta, edukaciju potrošača i institucionalnu zaštitu domaće proizvodnje. Umjesto toga, suočeni su s ignorisanjem, nelojalnom konkurencijom i uvozom meda bez kontrole kvaliteta. Ono što uđe u zemlju, najčešće se samo deklarativno pregleda – bez suštinske hemijske i biološke analize.
Ko spašava pčelare?
Pčelari u BiH proizvode med koji se na inostranim tržištima još uvijek prepoznaje kao visokokvalitetan. Cijena izvoznog meda ostaje visoka – što znači da kvalitet postoji. No, bez sistemske zaštite, taj kvalitet će ostati neiskorišten potencijal.
Neophodno je organizovati edukacije građana, radionice, sajmove, direktnu prodaju, ali i pooštriti kontrole. Jer ako se ovako nastavi, domaćeg meda više neće biti”, upozorava Marković.
Ono što je nekad bilo bogatstvo domaće prirode, danas je na ivici opstanka – ugušeno šećernim sirupom, pogurano šutnjom institucija i zamijenjeno lažima u staklenci. A ako nestanu pčele, nestat će i mnogo više od meda.
Kada idući put posegnete za „medom“ po sniženoj cijeni, zapitajte se – da li kupujete zdravlje, ili podržavate prevaru? Jer lažni med ne košta 7,5 KM. On košta – opstanak.
