Šta morate naučiti iz prošlosti i kako da anticipirate svoju budućnost? To je u najkraćem poruka koju nam sa dozom upozorenja šalju dvojica vodećih američkih historičara i stratega Andrew Roberts i David Petraeus u svom najnovijem izvanrednom djelu "Conflict" ("The evolution of Warfare from 1945 to Ukraine", oktobar 2023).
Dvije godine od kada je ovo djelo osvanulo u javnosti američka kritika mu je dala najviše ocjene i smjestila ga u sam vrh čitanosti historijske analitike u SAD-u.
Piše: Fuad Đidić/Patria
"Conflict" je djelo koje se zapravo bavi evolucijom rata uopšte počev od 1945. pa sve do rata u Ukrajini. Međutim, u poglavlju sa naslovom "Bivša Jugoslavija: Da li su zračni udari riješili Balkan etničke mržnje", autori sa izvanrednom oštrinom i dubinom analize opisuju neke prelomne i našoj javnosti nepoznate događaje o ratu u BiH.
Historijski masterpiece Davida Petraeusa, bivšeg direktora CIA-e i komandanta vojnih operacija u Iraku i Afganistanu, i Andrewa Robertsa, vodećeg renomiranog američkog historičara, sačinjen je na bazi kolaboracije iskustva sa terena, kao i historijske analize, što samom djelu daje karakter visoke uvjerljivosti i tačnosti procjena o tome šta nose decenije koje su pred nama.
Od posebnog značaja za našu javnost jeste jedan koncizan, tačan i do sada rijetko viđen portret rata koji se vodio protiv BiH iz dva centra - Beograda i Zagreba.
Autori u tom smislu nisu podlegli jednostranoj paradigmi, prilično raširenoj u zapadnoj historiografiji, koja izostavlja također koordiniranu ulogu Hrvatske, tj. Tuđmana i njihovih postrojbi koje su u savezništvu sa jedinicama srpske vojske Miloševića i Karadžića pokrenule nasilje "nezamislivih razmjera".
Evo, pogledajmo ocjene autora:
Iznimna brutalnost Srba i Hrvata prema svojim susjedima užasnula je one koji su se možda nadali da je vrijeme Evrope kao krvavog bojnog polja završilo 1945. Oni koji su odgovorni za takva djela počinili su jedan od najgnusnijih primjera etničkog čišćenja u modernom dobu. Nasilje je bilo toliko užasno, a žrtve toliko rasno usmjerene da su oni koji su naredili napade bili proglašeni krivima za genocid.
Autori se u daljim ocjenama rata pozivaju na još jedno značajno ime američke savremene historiografije - poznatog historičara Nialla Fergusona, za kojeg pišu da je prosudio kako je "zajednički plan Miloševića, Karadžića i Tuđmana uvijek bio genocidan u svojoj namjeri... Štaviše, Tuđman je javno ustvrdio kako bivša Jugoslavija neće imati "muslimanski dio" uprkos činjenici da Muslimani čine blizu 40% populacije".
Autori Petraeus i Roberts nisu samo dali ispravne procjene prirode rata protiv BiH, oni su također javnost upoznali s novim fascinantnim činjenicama o tome kako je razbijena opsada Sarajeva u akciji NATO zračnih snaga "Namjerna sila" ("Deliberate Force"), koja je trajala od 30. augusta do 15. septembra 1995., pokrenuta poslije masakra na pijaci Markale od 28. augusta 1995. godine.
U dijelu knjige gdje govore o snazi i broju oružja na brdima oko Sarajeva, autori nas naprosto ostavljaju bez riječi kada pišu o "neutvrđenom broju ruskih raketnih sistema SAM koji su bili vješto sakriveni na brdima iznad Sarajeva", a zapravo su pripremljeni da "gađaju NATO avione F-16".
Uz ove rakete naši neprijatelji su posjedovali i hiljadu protuzračnih artiljerskih oružja i nama nepoznat broj "portabl sistema protuzračne odbrane".
NATO akcija "Namjerna sila" započela je u noći 30. augusta 1995. i u njoj je učestvovalo 350 borbenih aviona uglavnom smještenih u italijanskim zračnim lukama. Od ukupnog broja letova, tri četvrtine su izvele američke zračne snage, a ostatak sedam naših NATO saveznika.
Prvog dana operacije "Namjerna sila", 300 borbenih naleta uništilo je ciljeve protuzračne odbrane, uključujući skladišta streljiva, radarske instalacije, zapovjedna mjesta, komunikacijske relejne stanice, položaje projektila 'zemlja-zrak' (SAM) i protuzračne topničke jedinice.
Operacija "Namjerna sila" sastojala se od čak 3.400 borbenih letova, uključujući 750 napadačkih letova protiv pedeset i šest kopnenih ciljeva.
S obzirom na kapacitete i obim srpskog naoružanja oko Sarajeva, "Amerikanci" su, prema tvrdnji autora, morali također na "srpske ciljeve ispaliti više od desetak krstarećih raketa 'Tomahawk' s američkog nosača aviona USS Normandy".
Ova dodatna vatrena moć, iako koncentrirana na vojne ciljeve, predstavljala je prijeko potrebno povećanje stepena agresivnosti i odlučnosti Clintonove administracije u rješavanju opsade Sarajeva, zaključak je u ovom poglavlju.
Znali smo kako ova akcija mora trajati kratko i da mora pogoditi sve ciljeve koje smo planirali. Na svu sreću, talas se ubrzo okrenuo protiv bosanskih Srba...
Potučene iz zraka, srpske snage nisu mogle izdržati nove napade bosanskih snaga na kopnu, posebno nakon što se u borbu protiv njih pridružila i Hrvatska vojska, koja je sada dobila i punu američku podršku.
Akcija skidanja srpske opsade oko Sarajeva imala je prema autorima još nekoliko snažnih aduta. Srbi su znali vješto koristiti raspad glomazne koalicije UN i NATO snaga koja se počela raspadati nakon samo dva dana zračnih udara.
Posebne redove svoje knjige autori su posvetili neslavnoj ulozi francuskog generala Bernarda Janviera, zapovjednika UN snaga na terenu. On je prema njima, samo dva dana otkako su pokrenuti avioni, zatražio prekid akcije, i to nakon što se sastao s rukovodstvom bosanskih Srba... Njegova naivnost, ali i zahtjevi sa kojima je usporavao bombardovanje snažnih srpskih utvrda bili su - "nevjerovatni".
No, utisak je kako autori imaju trunku razumijevanja za Janviera na onom mjestu gdje se osvrću na jedan isto tako snažan adut bosanskih Srba koji su koristili tokom prikrivanja opsade Sarajeva.
Sklonost bosanskih Srba lažima i obmanama, zajedno s naivnošću određenih čelnika UN-a, bila je moćno oružje u njihovom arsenalu...
U ovom poglavlju sa velikom dozom rezignacije autori komentarišu dalju sudbinu generala Janviera koji je činio sve da zaustavi akciju "Namjerna sila".
Uprkos činjenici što je Međunarodno udruženje za sprječavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina 1995. godine podnijelo zahtjev za podizanje optužnice protiv generala Janviera zbog "opetovanog i sustavnog sprječavanja potrebne pomoći za zaštitu sigurnog područja Srebrenice i stanovništva koje se tamo nalazi", general je sljedeće godine odlikovan kao časnik "Legije časti".
Autori, međutim, nisu ostali ništa manje kritični i prema ulozi američkog generala Colina Powella, koji je mnogo ranije krenuo da spriječi američku intervenciju, a sve sa ciljem, kako je kasnije izašlo navidjelo, da sačuva američke snage za intervenciju u Iraku. Po svemu sudeći ovdje je reakcija Albright bila važna i odlučna. Evo šta o tome kažu autori:
Powell se naježio kad mu je Madeleine Albright, američka ambasadorica pri UN-u, oštro rekla: 'Koja je svrha imati ovu vrhunsku vojsku o kojoj stalno pričate ako je ne možemo koristiti?'
Ova izvanredna knjiga autora Robertsa i Petraeusa, koja nije propustila registrovati stepen i strahotu nasilja protiv BiH, a posebno Bošnjaka, rijedak je primjer gdje su ujedinjeni iskustvo sa terena ranijeg direktora CIA-a i ekspertiza najuticajnijeg američkog historičara Robertsa.
Nažalost, zapadni lideri su izvukli pogrešne lekcije iz ove vojne akcije, zaključak je autora. Milošević nije bio veliki protivnik ovog bombardovanja. On je čak priželjkivao takvo nešto kako bi odmetnute bosanske Srbe "doveo u pamet" i tako sebe oslobodio od odgovornosti za ovakav krah opsade Sarajeva. Iluzija lidera Zapada kako je ovom akcijom Milošević skršen bila je također pogrešna, jer samo četiri godine kasnije on se odlučio djelovati na Kosovu.
Mir na Balkanu, sa ovakvim mirovnim sporazumom, neće izgleda trajati ni pola stoljeća, pišu autori u završnici ovog poglavlja o BiH i dodaju - "general Clark mogao bi se opet pripremati da bi kroz NATO snage nadgledao neku drugu vrstu rata u regionu".
