Ako vlast ne smiruje riječima 'nema mjesta panici', onda najvjerovatnije poručuju građanima da budu strpljivi.

To je postala uobičajena formula za svaku novu krizu, svaku grešku, svako iznuđeno objašnjenje nakon već počinjene štete. Danas, u ulici Obala Kulina bana saobraćaj obustavljen u potpunosti. Zašto? Asfaltira se. Ponovo. Jer prethodni put nije bilo kako treba.

Strpljenje je u posljednjih nekoliko godina u ovoj zemlji postala određena vrsta građanske poslušnosti, ništa više nije ni sigurno ni vjerodostojno. Da je prethodno asfaltiranje urađeno kako treba, novo ne bi bilo potrebno. Ta jednostavna istina dovoljno je snažna da odgovori na cijeli slučaj.

Asfaltna traka od Skenderije do Radićeve ulice nije prošla kontrolu kvaliteta, navedeno je u prilogu kolegice Dee Bubić. Zato se sad iznova uklanjaju dijelovi, niveliraju šahtovi, popravljaju pješački prelazi. Na dijelu iznad ove dionice, 'privremeni sloj asfalta' – kao neka privremena istina – sada se mijenja novim. I sve to dok se građanima – pažljivo, birokratski i smirujuće – zahvaljuje na 'strpljenju'.

Kojem tačno strpljenju?

Strpljenju što se grad raskopava bez ozbiljne logistike, bez preciznih rokova? Ili onom koje se traži svaki put kad nešto ne funkcioniše, kad je neko bio nemaran, kad se posao ponavlja jer se prvi put uradio površno, nestručno, bez odgovornosti?

Ako neko dođe u Sarajevo danas kao turista, naprimjer – šta vidi? Ulicu zatvorenu. Pločnike iskopane. Ljude koji hodaju između mašina, traka i prašine. Grad koji obećava historiju, ali isporučuje improvizaciju. Šta misli taj turista? Slika je takva da grad nije spreman za ljude, ni domaće ni strane.

Jer ne šalje Sarajevo samo sliku mostova, Sebilja i Baščaršije. Šalje i sliku radova koji se stalno ponavljaju, kao podsjetnik da odgovornosti u sistemu nema. Šalje poruku da je normalno ne završiti posao kako treba. Da je normalno da građani šute dok čekaju. Da je strpljenje jedini zahtjev koji im se stalno upućuje.

Postavlja se logično pitanje, zašto niko nije odgovarao prvi put? Ko je nadzirao radove koji sada ne zadovoljavaju standarde? Ko potpisuje izvještaje o kontroli kvaliteta? Ko odlučuje da je 'privremeni sloj asfalta' nešto dovoljno trajno za prometnu cestu? Više u prilogu Dee Bubić.