Trideset godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ponovo se govorilo o BiH u ovom malom američkom gradiću. Te davne 1995. su se održavali teški pregovori nakon kojih su okončana ratna zbivanja u BiH.
Koliko je bilo teško pregovarati o miru u BiH najbolje govori činjenica da su postojali pritisci na bh. delegaciju da se prihvati ono što se nudi kako bi se zaustavio rat koji razara čitavo društvo.
BiH je tokom tih ratnih godina imala jaku diplomatiju koja je radila svoj posao i koja je „dobacivala“ do najviših zvaničnika SAD. Neki će reći da je bilo lahko doći do tih zvaničnika ali ne bi ni to bilo moguće bez jasne vizije i startegije koju su sprovodili ambasadori sa ostalim osobljem u SAD.
Međutim, koliko je diplomatija BiH u današnje vrijeme na niskim granama najbolje govori i činjenica kako je na obilježavanju 30. godišnjice od potpisivanja u Daytonu bilo malo bh. zvaničnika koji su u to vrijeme bili direktni sudionici pregovora. Ili ih nije bilo nikako.
Miro Lazović, jedan od učesnika tih pregovora, je u emisiji „Istraga sedmice“ na Hayatu kazao da je greška što nije bilo bh. predstavnika koji su direktno učestvovali u tim pregovorima.
Podsjetimo da je upravo Lazović sa Alijom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem, Ivom Komšićem činio delegaciju koja je pregovarala prekid ratnih dejstava kako bi narod poslije četiri teške godine predahnuo i krenuo nekim boljim putevima.
Nažalost, nit se krenulo nekim boljim putevima niti nam geopolitičke okolnosti idu na ruku. Pogotovo ako se uzme u obzir izbor Trumpa za predsjednika SAD sa kojim se trebaju održavati odnosi i sa kojim je bitno bitina vezi i preko nižerangiranih zvaničnika Bijele kuće i State Departmenta.
Da je bh. diplomatija u defanzivi i da se malo ili slabo radi govori i činjenica da upravo najvažniji akteri pregovora u Daytonu 1995., koje smo pobrojali iznad, nisu učestvovali ni na jednom panelu.
Sa druge strane Hrvatska se pobrinula da bude čak i suorgnizator ove konferncije što je njenoj diplomatiji dalo na važnosti. Kao i do sada na međunarodnoj sceni, Hrvatska je iskoristila svoje učešće na konferenciji za promociju „neravnopravnosti Hrvata“ pravdajući između ostalog i dvije škole pod jednim krovom. Ne treba zaboraviti da je Hrvatska i članica EU i NATO-a pa i preko ovih misija u SAD promovira svoje interese.
Zbog jake diplomatije i Hrvatske i Srbije koje žele da sprovedu ono što ratom nisu mogle, bh. diplomatija bi trebala raditi dva ili tri puta više. Upravo je tako i rahmetli predsjednik Izetbegović govorio kako oni koji rade za bh. interese trebaju raditi dva ili tri puta više da se ostvare ciljevi BiH. Samo tako možemo ispuniti najvažnije ciljeve, ulazak u NATO i EU.
