Svako od nas ima omiljenu životinju. I Safet Kreštić ima svoju. Njegova ljubav od malena su konji.
Svakog dana, sa svojom omiljenom životinjom, Safet prošeta po Skucanom Vakufu kod Sanskog Mosta, gdje i živi sa suprugom i djecom.
Kaže da često razgovara sa svojim konjem. Ponekad mu se požali kada mu je teško i povjeri mu sve svoje tajne i muke, jer zna da ih on ne može nikome odati.
Od malena ja to volim, još s ocem i majkom dok sam živio. Volim ja konje. Moj otac je poštu vozio konjem od Prijedora, Sanskog Mosta i Banja Luke. Teško sam kupio ovog konja, teško sam došao do njega. Volio bih da imam još. Imam ovu kobilu. Da mi nije nje, ne znam… Daje mi inspiraciju. Život na selu nema smisla bez životinja. Kad imaš stoku, imaš obavezu. Život na selu je dosadan ako nemaš životinje - kazuje nam Safet.
Safet nam je ispričao mnogo sjećanja i bolnih trenutaka iz djetinjstva. Još kao dijete je bio zarobljen u logoru.
Teško mi je zdravstveno stanje, oštećena mi je kičma, imam šizofreniju, bio sam u logoru. Zakasnio sam na liječenje, trebao sam se ranije liječiti. Zdravlje je najpreče. Radio sam u Italiji i Sloveniji za ponizne pare. Znam koliko je jedan fening, jedna marka. I supruga je bila sa sedam-osam godina. Svašta sam vidio, ne dao Bog nikome, morao sam da spavam u šumi, krio sam krave i stoku ovdje dolje u šumi. Ma, svašta sam pretrpio, ne daj Bože nikome. Najviše me ubija strah i panika me hvata, krijem se od svoje djece da me ne vide da plačem - kroz suze nam govori Safet.
Ostatak priče, koju nam je u emisiji "Ispuni mi želju" ispričao Safet, pogledajte u videu iznad.
