Jedno historijsko razdoblje obilježio je Alija Izetbegović kao najznačajnija figura bosanskohercegovačke države. Siguran sam da pripada najvažnijoj plejadi istaknutih ličnosti u bosanskohercegovačkoj historiji.
Piše: Akdemik Adamir Jerković/Oslobođenje
U mnogo radova napisao sam za njega da nije bio sanjar, čvrsto je hodao zemljom, znao je realitete politike, iako je “struktura njegove ličnosti bila dominantno prožeta humanizmom”.1
O tome sam detaljno pričao za programu TV Arabia 2. decembra 2021. godine. On je imao tanani feeling u pregovaranju, pri čemu je racionalno koristio kompromis kao jedino moguće sredstvo.
Čovjek sredine
Posebno je impresionirala etička strana Izetbegovićeve ličnosti. U bešćutnom svijetu politike njegova duhovnost i čovjekoljublje su bili bez premca. Svijet ga je prepoznavao kao časnog lidera, koji je u blatu svjetske politike pronalazio i uspijevao sačuvati skoro zaboravljenu vrlinu ljudskosti.
Veoma harizmatičan i uvjerljiv kada objašnjava, sugestivan kada pripovijeda. On je bio čovjek sredine,koju traži islam, i koji je umjeren u svemu, radovanju i tugovanju, u pobjedi i porazu, u pohvali i kritici.
Alija Izetbegović je bio neponovljivi vitez u politici, nanadmašni gentleman, posebno u trenutku pobjede, jer se nije naslađivao porazu protivnika i nije trijumfovao kada su svi očekivali provalu emocija. Izetbegović je antipod Machiavelliu3. Prezirao je silu i silnike, njegov duh je vapio za slobodom. Kod njega cilj nije opravdavao sredstvo.4 (Adamir Jerković,” Aliya Izzetbegoviç’i anma”, Sarajevo, 2007).
Ono što sam primijetio kod njega je da nije mrzio i u aktivan život vraćao je i svoje progonitelje. Sve zbog Bosne i Hercegovine, kojoj je pripadao cijelim svojim bićem. Nije, naprimjer, mrzio ideološki potpuno različitog protivnika, čijim je zaslugama upadao u kazamate. O Titu je govorio sa primjetnim poštovanjem.
Izvjesne simpatije prema tom čovjeku nisam nikada krio. Istina je da mi se nisu sviđali njegova ideologija, pa ni način života, Brijuni, vile, lovačke kuće, ali osjećao sam, i mislim da ne griješim, da on nije bio loš čovjek. Jednostavno, nije bio zloća... Bio je komunist, ali nije bio boljševik.5
Na pitanje mog kineskog domaćina Qian Qichena (potpredsjednik Državnog savjeta) o Titu, ispričao sam im Alijino gledanje na bivšeg jugoslovenskog rukovodioca. Dobro sam znao Izetbegovićevo mišljenje o Titu jer sam u više prilika razgovarao s njim o toj temi. Kinezi su ovo dobro primili. I mnogo sličnih poimanja o ljudima koji su mu direktno naštetili, a on ih je zbog Bosne i Hercegovine primio za svoje saradnike u izgradnji zemlje.
Njemačka je bez objave rata napala Poljsku i time započela Drugi svjetski rat, koji je trajao šest godina i u kojem je učestvovala 61 zemlja. Poginulo je oko 50 miliona ljudi, a ranjeno više od 35 miliona. direktno naštetili, a on ih je zbog Bosne i Hercegovine primio za svoje saradnike u izgradnji zemlje.
Alija Izetbegović je Sokrat iz Platonovog dijaloga ‘Gorgija’, koji tvrdi da je bolje trpjeti zlo, nego ga počiniti. Alija je bio ubijeđen u ovu moralnu istinu, isto onako strastveno kao Sokrat, čak i ako je znao da svijet iz svojih pragmatičnih i utilitarističkih razloga ne shvata, a i kada shvata - ne priznaje ovu istinu (Adamir Jerković: Memories on Al Arabiya TV, Alija was a Socrates from Plato’s dialogue Gorgias, London, 2021; Magle nad Bosnom, Almada, Sarajevo 2022).
Ovo je tipična odlika dobrih i velikih ljudi, onih koji vjeruju u Boga, koji u vjeri pronalaze snagu i jasan putokaz. U islamu je Alija Izetbegović pronalazio nadahnuće i odgovore na sva pitanja.
U njegovom antimakijavelističkom stavu i gandijevskom milosrđu prepoznajemo rijedak božanski dar, koji je u kontekstu dnevnopolitičke prakse teško razumljiv (Adamir Jerković, “Character of Aliya Izetbegovic in the independence of Bosnia and Herzegovina,” Istanbul, 2016.).
1) Adamir Jerković: “Sjećanja na Aliju Izetbegovića”, Almada, 2010.
2) Adamir Jerković, “Machiavelli, ye Karşi Aliya”, Istanbul-sarajevo, Arhiv Federacije, 2008.
3) Niccolò Machiavelli (14691527), talijanski književnik i političar u vrijeme renesanse. Posmatra politiku odvojenu od morala. Ostavlja moral po strani i politiku promatra empirijski. Po njemu je nazvana filozofska doktrina - makijavelizam.
4) Adamir Jerković, “Aliya Izzetbegoviç’i anma”, Sarajevo, Arhiv FBIH, 2007.
5) Alija Izetbegović, “Sjećanja, autobiografski zapis”, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2001.
