“Građanski rat, kažete predsjedniče? E pa, gospodine Milatoviću, nije. Nije bio nikakav građanski rat, nego agresija – i to udružena, sistemska, strateška agresija iz Beograda i Zagreba. Da vam prevedem još bolje – kad neko kaže “građanski rat”, on zapravo kaže: “Nema agresora, nema zločinca, nema odgovornog. Svi ste vi isti. Svi su jednaki”. A agresor i žrtva nisu niti mogu biti jednaki! Nikada!“
Piše: Dragan Bursać / CdM
Evo nas opet, trideset godina kasnije, u onom istom povijesnom blatu, samo dubljem, čini se. U društvu laži, poricanja, prekrajanja istorije i kolektivne amnezije, gdje se predsjednici država utrkuju ko će bolje zabiti nož u leđa istinu. Najnoviji pobjednik u toj disciplini zove se Jakov Milatović, predsjednik je Crne Gore, čovjek je koji je uspio izjaviti da je “Dejton okončao građanski rat u BiH”.
Naime, Milatović se obratio na zasjedanju Parlamentarne Skupštine NATO-a na kojoj se raspravlja i o tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U svom obraćanju se dotakao važnosti uloge SAD-a u postizanju mira u Bosni i Hercegovini, ali i regionu. Milatović je onda bubnuo da je ta uloga dovela do kraja “građanskog rata u Bosni i Hercegovini”.
Građanski rat, kažete predsjedniče? E pa, gospodine Milatoviću, nije. Nije bio nikakav građanski rat, nego agresija – i to udružena, sistemska, strateška agresija iz Beograda i Zagreba. Pitajte malo starije. Ustvari, sami će vam se “pohvaliti“. A to za agresiju – vidite, to ne kažem ja, iako bih vam rado rekao i lično, uz kafu i pravosudne presude pod miškom. To je rekao Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. On, a i desetine sudija, tužilaca i pravnih stručnjaka, a ne ratni romantičari i nacionalni revizionisti.
“To je međunarodni oružani sukob, a ne unutrašnji,”
kaže Brammertz.
Još konkretnije:
Jasno je iz presuda Tribunala Prliću i drugima da je Vlada iz Zagreba učestvovala u zločinima u Bosni i Hercegovini, a u predmetu Stanišić i Simatović bilo je sasvim jasno da postoji povezanost sa vodstvom u Beogradu. Tako da niko ne može reći da je ono što se desilo u Bosni i Hercegovini unutrašnji oružani sukob, to je međunarodni oružani sukob gdje su susjedne zemlje imale svoju agendu.
Tako kaže čovjek čiji je život posvećen dokazima, a ne etnonacionalnim bajkama i koktelima za Dan Republike Srpske. Tako kaže međunarodna pravda. Tako kaže Haaški tribunal. To kaže pravna nauka.Tako kaže istorija koja još nije ni zakopala mrtve, jer su mrtvi u sekundarnim, tercijarnim i kvartarnim masovnim grobnicama.
A šta kaže Milatović?
Kaže: 'Građanski rat.'
Kao da su se komšije posvađale oko ograde. Kao da nije bilo tenkova, kamiona i rezervista iz Srbije. Kao da nije bilo logora iznad Prijedora, kao da nisu iskopavali grobnice po Mostaru, kao da djecu nisu klali zbog imena i prezimena. Kao da su se ljudi sami sebi desili.
Kažite mi, predsjedniče Milatović, otkud toliki “ratni vojni veterani“ u Srbiji ako ta zemlja nije sudjelovala u ratu u Hrvatskoj i BiH? Igrali se oko kuće? Otkud koncentracioni logor za Bošnjake istočne Bosne, „Šljivovica“, na teritoriji Srbije, gdje su zatvarani oni koji su nekako izbjegli genocid srebrenički? Otkud, ako je u “tamo nekoj BiH“ bio “građanski rat“??? Otkud Milorad Ulemek Legija kao državni operativac na kravavom zadatku u Zvorniku 1992? Došao da vježba solo-pjevanje? Otkud Arkan u prijedoru? Došao praviti kolače? Otkuda, na koncu sve do danas ratni – ne radni – nego ratni staž oficirima jugoslovenske vojske od 1992-1995? I mogao bih ja tako unedogled…
Ali, znate šta? Ovdje se više ne radi ni o neznanju ni o gafovima. Ovo je, gospodine Milatoviću, vaše ogledalo. Jer kad neko poput vas otvoreno veliča Momira Bulatovića – čovjeka koji je bio politički portparol Slobodana Miloševića, ideolog stvaranja “srpske Crne Gore” i saučesnik u ratnohuškačkom velikosrpskom projektu – onda nije iznenađenje što danas koristite isti jezik za opis rata kojim su se pravdali i Radovan Karadžić, i Biljana Plavšić, i Momčilo Krajišnik, i Prlić, i Šušak.
Vi niste skliznuli u sramotu – vi ste je dosljedno naslijedili i idete tom stazom!
Vaša izjava o “građanskom ratu” je politički nastavak onoga što je Bulatović tvrdio 1992. Učitelj vam je govorio da “svi ratuju protiv svih”, a vi ste ga danas javno proglasili uzorom i državnikom! Pa naravno da vam onda rat izgleda kao građanski – jer agresor, kad gleda u ogledalo, uvijek vidi građanina.
Da vam prevedem još bolje – kad neko kaže “građanski rat”, on zapravo kaže: “Nema agresora, nema zločinca, nema odgovornog. Svi ste vi isti. Svi su jednaki”.
A nisu svi isti, gospodine Milatoviću!
Nisu isti oni koji brane kuću, i oni koji daju legitimitet onima koji su tu kuću zapalili. Primjerice, niste isti vi i Serge Brammertz. Vi uopštavate i zaobilazite istinu, da se lijepo izrazim, on donosi presude. Vi relativizirate, on utvrđuje činjenice. Vi ste na strani zaborava, on je na strani pravde.
Moja – Bosna i Hercegovina – jeste zakopana u živo blato, ali još uvijek ima dostojanstva da kaže: NE, nije bio građanski rat! Bio je napad, bio je genocid, bio je pokušaj okupacije i uništenja države. I nikakvi spinovi– to neće promijeniti.
Da završim, gospodine Milatoviću, znate li šta je Dejton zapravo zaustavio?
Zaustavio je granatiranje bolnica, silovanja maloljetnica i masovne egzekucije nad civilima. Zaustavio je logore, zaustavio je kolone smrti. Ali nije zaustavio laž. Ona je još živa i evo je – puzi iz vaših usta. I kad se tako javno pljune na žrtve, neka vas bar stigne stid. Ako ne zbog njih, onda barem zbog sebe. Jer kad dođe vrijeme za istinu – a doći će – vi ćete biti upamćeni ne kao čovjek mira, nego kao politički gnjurac u baruštini poricanja.
I još nešto. Nema više Bulatovića da vam napiše govor. Ali imate Haaške presude da vas posrame.
Ako znate čitati.
