Dok je predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik na Jahorina ekonomskom forumu iznosio samohvalospjeve o stabilnosti i napretku entiteta, radnici Nove drvne industrije "Vrbas" iz Banje Luke stajali su ispred firme u tišini – po treći put ove godine – protestujući zbog brutalnog kršenja svojih radničkih prava. Bez plata, bez doprinosa, bez prava na penziju ili zdravstvenu zaštitu, ovi ljudi godinama preživljavaju na rubu dostojanstva dok slušaju kako se s vrha govori da je "nikad bolje".
U momentima kada se na forumima govori o investicijama, poslovnoj klimi i napretku, ovi radnici poručuju: "Ne možemo ni u penziju, iako smo radili čitav život." Njih 25 već ima ispunjene uslove za odlazak u penziju, ali zbog neplaćenih doprinosa ta su prava samo mrtvo slovo na papiru. Deset godina, ističu, preduzeće ne uplaćuje doprinose, a zadnje dvije godine nisu dobili ni jednu platu.
Ironija je to koja na najbolniji način pokazuje rascjep između političkog marketinga i realnosti u kojoj žive obični građani. U entitetu gdje se predsjednik diči ekonomskom stabilnošću, sindikalna borba postaje svakodnevnica, a egzistencija – neizvjesna misija.
Uprava firme šuti. Institucije šute. A šutnja traje godinama, što dodatno naglašava sistemsku nebrigu prema radnicima u Republici Srpskoj. Očajni i prevareni, radnici su primorani da pokreću tužbe protiv vlastite firme, jer druge pomoći nema. Njihova borba nije samo borba za lična prava – ona je simbol šire društvene nepravde i institucionalne paralize.
Pitanje je ko je sve ovo dozvolio. Ne mogu svi poslodavci ovako da se ponašaju - poručuju radnici.
U pravu su – ovo nije propust, ovo je saučesništvo.
U 2023. godini, "Nova DI Vrbas" zabilježila je minus veći od 870.000 KM. Ipak, niko ne preispituje odgovornost menadžmenta, niti sistemske mehanizme koji su ovo omogućili. Da li je iko od nadležnih institucija posjetio radnike? Da li je iko odgovarao za neplaćene doprinose? Da li se o ovome raspravlja na ekonomskim forumima? Odgovori su jasni – ne.
Ukoliko se agonija nastavi, radnici najavljuju nova okupljanja i obraćanja institucijama Republike Srpske. No, sudeći prema dosadašnjem ignorisanju njihovih zahtjeva, i to će možda ostati još jedan vapaj u prazno.
U zemlji u kojoj se hvali prosperitet, a štrajkuje zbog gladi – jasno je da se ne gradi ekonomski sistem, već kulisa. A ona se, kao i svaka kulisa – kad-tad sruši.
