Skoro 350 kilometara od glavnog grada naše domovine živi desetočlana porodica Ramulić iz Prijedora. Ova porodica živi u dvije sobe.
Imam sedmero djece, muža, svekra, svi živimo u ovoj jednoj kući s dvije sobe i kupatilom. Živim od dječijeg doplatka, od toga školujem djecu, kupujem hranu, skroman život onako kako moramo. Muž radi u šumi na dnevnicu. Ostali smo bez struje, isključili su nam, ne mogu djeca sjediti u mraku. Godinu dana nemamo struje - kazuje Zlata Ramulić.
Tri mjeseca i deset dana sam bio u gipsu. Imam tumor ruke, šake. Drvo me je udarilo u glavu, raspao mi se mozak, ali mi smo uvijek nasmijani šta god bilo. Niko ne zna moje muke niti kome govorim. Borim se za djecu, šta ću, moram. Nekad mi dođe da sam izađem napolje, da ne gledaju djeca muku - dodaje Zlatin suprug Edhem Ramulić.
Naša misija će uvijek biti ista. Biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, pomoći i obradovati one koji nas zaista trebaju. One koji su sami i bez igdje ikoga. Na tom putu važno je imati dobre prijatelje.
Mi smo sretni što imamo baš takve prijatelje širom svijeta koji svojim dobrim djelima vraćaju osmijeh na lice i unose radost u domove širom naše zemlje.
Priču porodice Ramulić donosimo u video iznad teksta, isječak iz emisije "Ispuni mi želju".
