Njegovo lice gledatelji Hayat TV-a prepoznaju godinama, a njegova pitanja, pristup sagovornicima i istraživački duh, davno su mu donijeli titulu jednog od najautentičnijih novinara u bh. medijskom prostoru.
Emerin Ahmetašević je, osim što svakodnevno donosi ključne informacije kroz Informativni program Hayat TV-a, i dugogodišnji urednik i voditelj emisije 'Mjesto povratka', jedne od najgledanijih emisija koja već deceniju dokumentuje živote povratnika, njihova iskušenja i borbu za dostojanstvo.
U intervjuu za portal Hayat.ba Emerin govori otvoreno – o novinarstvu koje nerijetko zahtijeva mnogo odricanja, o pričama koje ga i dan-danas emotivno potresu, političkoj stvarnosti BiH, ali i o tome kako izgleda njegova svakodnevnica kada se ugase kamere.
Ahmetašević, novinar s dvodecenijskim iskustvom, svoju profesionalnu priču započeo je u rodnom Kaknju, gdje je prve korake napravio na pozornici Dramskog studija. Iako ga je isprva privlačila gluma, a potom i muzika, život ga je neumoljivo usmjerio ka novinarstvu – profesiji kojoj je ostao vjeran više od 20 godina.
Prvi tekst napisao je s nepunih 18 godina, a već tada se nazirao njegov istraživački duh i osjećaj za društveno važno. Od lokalnih novina do informativnog portala koji je nadišao granice općinskog izvještavanja, Ahmetaševićev put vodi sve do Sarajeva, gdje se u potpunosti profilirao kao ozbiljan novinar, posvećen temama od državnog značaja.
Bilo je dosta i teških, stresnih trenutaka
Kako se nosiš sa svakodnevnim političkim igrama, pritiscima i spletkama – uspijevaš li sačuvati profesionalnu distancu?
Prije svega ja sam patriota, i privatno me jako boli šta politički mešetari i karijeristi rade od ove države. To konstantno čerupanje na tri strane nama nikada neće donijeti boljitak. Narod kao narod je dobar. Sarađuje na svim poljima bez obzira na ime, vjersku pripadnost i naciju. Političari koji opstaju na računu nacionalizma su najveća rak rana društva. Dok se njih ne riješimo, neće nam biti bolje. Narod zaslužuje bolje.
Trpi li tvoja porodica zbog prirode posla kojim se baviš, i ako da – kako uspijevaš uspostaviti balans?
Nerijetko da. Hvala Bogu neke teže godine su iza mene. Bilo je dosta i teških, stresnih trenutaka najviše zbog nepredvidljivosti radnog vremena. No, moram kazati da zahvaljujući i sjajnom kolektivu Informativnog programa, sjajnim ljudima, prijateljima, sve se lakše riješi.
Koji ti je do sada bio najizazovniji novinarski zadatak i zbog čega ga posebno pamtiš?
Bilo ih je mnogo. Ne bih se mogao odlučiti za jedan konkretno.
Primaju do 4.000 KM, a ne znaju ni zbog čega se tu nalaze
Kakve teme i priče ti najviše „leže“ – političke, socijalne, ljudske sudbine...?
Politički sistem u BiH za normalnog građanina da bi ga svatio je mnogo kompleksan. Na terenu svjedočim i tome da se i novinari nerijetko pate sa određenim procedurama. I sam sam bio u toj situaciji sigurno dvije godine dok nisam sve „pohvatao“ kako i šta. Danas iskren da budem, najviše volim pratiti političke teme sa federalnog i državnog nivoa.
Šta misliš o današnjim političarima u Bosni i Hercegovini – i generalno o trenutnoj političkoj atmosferi?
Bog nam je podario divnu zemlju, planine, rijeke, brda, livade, vodu, klimu... Sve ovozemaljske ljepote nam je podario. Isto tako podario nam je stalni osjećaj nepravde koji nam se dešava. Svakome od nas. Nismo u Njemačkoj ili Austriji gdje se zakoni poštuju. Imamo načelnike koji ne vide dalje od nosa, generalno političare, koji su tu samo radi svog rahatluka. Svjedočim tome kada sam na sjednicama, da neko prima i do 4.000 KM, a ne zna ni zbog čega se tu nalazi. Žalosno je to. O našim političarima generalno nemam dobro mišljenje. Imam uzak krug političara, iz različitih stranaka, čiji rad cijenim i poštujem. To su pojedinci. Ostalo, ne dao Bog nikom.
Priča o Hamdiji kojeg su ubili krvnici
Postoji li neka životna priča koju si radio, a da te duboko emotivno dotakla?
Kroz emisije „Mjesto povratka“ mnogo sam ih čuo. Postoje četiri priče koje su mi urezane u sjećanje. Jedna o čovjeku iz Zalužja koji je 10. jula 1995.godine kao dječak, dan prije počinjenja genocida, uspije da ispod žice pobjegne i spasi se. Ostale tri vezane su za Kozarac. Jedna je o Nijazu koji se nakon nekoliko godina razdvojenosti spojio sa svojim sinom. Kada ga je ugledao skamenio se i ostao bez glasa od šoka. Druga je o Hamdiji, kojem je osjećaj govorio da ne ulazi u autobus koji je trebao ići do Travnika. Taj autobus nikada nije stigao na odredište jer su agresori počinili zločin na Korićanskim stijenama. Zadnja priča je o čovjeku koji se kao dijete sakrio ispod suknje jedne žene u autobusu iz Kozarca. Taj autobus je išao u sigurnu zonu. Preživio je i danas vodi uspješan biznis u Kozarcu.
Već godinama si urednik i lice emisije 'Mjesto povratka'. Kako objašnjavaš činjenicu da je to jedna od najgledanijih emisija Hayat TV-a?
Jako mi je drago da je to tako. Imam osjećaj da je ova emisija tek u posljednje dvije godine dobila masovnu prepoznatljivost jer to primjetim na ljudima koji me nerijetko zaustavljaju na ulici. Vjerovali ili ne, ali političari na najvišim pozicijama gledaju tu emisiju. Bio sam iznenađen dozom informaciju koju su mi neki od njih prenijeli gledajući emisije. Emisija je koncipirana tako da je može gledati i razumjeti svako. Živa je materija u pitanju, nema lažiranja, nema sjeckanja, sve je jednostavno spontano i iskreno. Ljudi su to prepoznali.
Kakav je danas život povratnika – šta ti kažu kada se kamere ugase, šta ti povjeravaju „off the record“?
OFF THE RECORD zaista ne smijem ništa kazati jer bi ih to možda kompromitovalo. Postoje neke ozbiljne stvari koje nisu za javnost. Činjenica jeste da su oni marginalizovani. Jako ih je malo u entitetskim javnim službama pa se okreću privatnom biznisu. Ako poštuju, a uglavnom poštuju, zakone entiteta RS onda nemaju nikakvih problema. Oni koji privređuju uglavnom su orjentisani na izvoz izvan BiH. Postoje i socijalni slučajevi ali njih svakako imamo i čitavoj državi.
Šta je 'Stakleni grad'?
Čime voliš da se baviš kada nisi na terenu ili u redakciji? Kako izgleda tvoje slobodno vrijeme?
Moja, mogu sada kazati, ostvarena prva ljubav je muzika. Dugo sam apstinirao od bavljenja muzikom, sve do 2022.godine. Počeo sam se pomalo vraćati u formu i s kraja 2024.godine osnovao sam pop-rock band „Stakleni grad“. Već od ovog ljeta imamo nekoliko dogovorenih nastupa.
Šta najčešće pjevušiš u autu ili kod kuće? Imaš li omiljeni stih ili pjesmu?
U zadnje vrijeme najviše slušam muziku koju pripremamo za nastupe. Sve su to ex yu i aktuelni izvođači: 'Parni Valjak', 'Bijelo Dugme', 'Divlje Jagode', Željko Joksimović, Dženan Lončarević, Kerber. Uglavnom, naša javnost će uskoro čuti mnogo više za ovaj bend.
I nemam veliku želju raditi intervju sa Dodikom i Čovićem
S kim bi volio uraditi intervju, a da još nisi imao priliku – i šta bi mu ili joj prvo postavio kao pitanje?
Sa svjetskim liderima. U BiH sam uradio sa svima intervju osim sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Iskren da budem i nemam neku želju za tim. No, i kada kažem sa svjetskim liderima, znam da to neće ništa promijeniti jer svijetom vlada okorjela birokratija i interes. Kao što bi Winston Churchil rekao: 'Ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi'. Moramo biti svjesni toga, jer svijet je zaista takav. Nema prijatelja, samo interes. Ovaj odgovor može se primjeniti i na pitanje o tome šta mislim o našim političarima.
Biti novinar u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo lako. A ostati svoj, dosljedan, principijelan – još teže.
Emerin Ahmetašević godinama uspijeva upravo to: biti glas onih koji su zaboravljeni, prozivati odgovorne i donositi priče koje su više od naslova. Kroz riječi, objektiv i mikrofon, ostavlja trag. A, iako je često okružen ozbiljnim temama, ostaje jednostavan, pristupačan i – ljudski topao. Upravo onakav kakav novinar, i čovjek, treba biti.
