Naprotiv, prema najnovijem Izvještaju Evropske komisije o ekonomijama zemalja u procesu proširenja, početak 2025. godine obilježen je padom industrijske proizvodnje, opadanjem maloprodaje i usporavanjem ukupne ekonomske aktivnosti. Podaci su jasni: povećanje plata nije urodilo plodom.
Centralna banka BiH već je reagovala smanjenjem projekcije rasta za 2025. godinu na skromnih 2,4 odsto, upozoravajući da su domaći pritisci na cijene – upravo izazvani naglim rastom plata – povećali inflatorna očekivanja na 3,5 odsto. Drugim riječima, građani dobijaju više novca, ali realna kupovna moć ostaje jednaka – ako ne i manja – jer cijene rastu brže od koristi koju donosi povišica.
U izvještaju se ne navodi eksplicitna kritika vlastima, ali između redova se može iščitati jasna poruka: povećanja plata nisu bila praćena strukturnim reformama, niti su rezultat povećane produktivnosti. Umjesto toga, riječ je o mjeri koja više liči na politički populizam pred izbore nego na ozbiljnu ekonomsku strategiju.
Industrijski sektor, koji čini petinu BDP-a zemlje, tone već deseti kvartal zaredom. U isto vrijeme, sektor trgovine, turizma i transporta jedini su održali minimalni rast. Promet u maloprodaji – najosjetljiviji indikator raspoloženja građana – također je u padu, iako bi logično bilo da veće plate znače veću potrošnju. To se, očigledno, nije desilo.
Još je problematičnije što vlasti u BiH u Programu ekonomskih reformi za period 2025–2027. planiraju da upravo na domaćoj potrošnji baziraju rast, očekujući da će privatna potrošnja pokrenuti ekonomiju. No, kako očekivati porast potrošnje u uslovima inflacije i nesigurnosti, bez stvarnog povećanja proizvodnje i izvoza?
Jedini stabilni pokazatelj ostaje tržište rada, gdje je nezaposlenost donekle smanjena, a rast zaposlenosti minimalan. Ali ni tu ne treba previše optimizma – većinu poslodavaca muči nedostatak radne snage, dok se istovremeno suočavaju s rastućim troškovima poslovanja, izazvanim višim platama i uvoznom inflacijom.
Javnost i ekonomisti već dugo upozoravaju da povećanja plata bez jačanja ekonomskih temelja predstavljaju kratkoročnu iluziju blagostanja. Umjesto rasta zasnovanog na produktivnosti, izvozu i industriji, BiH se ponovo oslanja na potrošnju, budžetske prihode i – očigledno – političke kalkulacije.
Dok Evropa bilježi oporavak, Bosna i Hercegovina stagnira s inflacijom i usporenom proizvodnjom, ali s rekordnim platama u javnom sektoru. Nažalost, to je recept za budžetske deficite, a ne za ekonomski oporavak.
