Sloboda, jednakost, bratstvo. Tri čarobne riječi koje su izdržale stoljeća revolucija, barikada i filozofskih traktata. I sada, na pragu novog doba, zahvaljujući predsjedniku Emmanuela Macronu i njegovoj prosvijetljenoj stranci “Renesansa”, konačno znamo koga su te riječi cijelo vrijeme zapravo ugrožavale – djevojčice u hidžabu.
Jer, što bi više ugrozilo liberté od jednog komadića tkanine na glavi dvanaestogodišnje muslimanke?
Piše: Mustafa Cerić
Što bi više iskrivilo égalité od činjenice da djevojčica slobodno odabere da pokrije kosu, dok njena vršnjakinja nosi crop-top s Eiffelovim tornjem?
A fraternité – kako ćemo se bratiti s nekim ko se drzne biti drugačiji?
Zato je tu Macron. Moderni Voltaire – samo s boljom frizurom i manjkom volje za slobodu izražavanja kad ona uključuje religiju. Pod njegovim brižnim okom, Francuska se napokon suočava s najvećom prijetnjom republici: dječijim pokrivalima za glavu.
Naravno, zabrana hidžaba za djevojčice mlađe od 15 godina nije diskriminacija. To je, kako bi rekao svaki PR-savjetnik s državnog budžeta, “osnaživanje kroz zabranu”.
Jer u Francuskoj, žena je slobodna – ali samo ako ta sloboda ne uključuje nošenje vjerskih obilježja.
Sloboda je stvar izbora, pod uvjetom da je taj izbor isti kao Macronov.
A što je s izvještajem o Muslimanskom bratstvu, pitate? Ah, da, naručen i pažljivo tempiran baš kad treba malo podgrijati atmosferu uoči izbora. Ne treba puno da se digne panika – dovoljno je reći “Bratstvo”, “Islamizam”, “Republika je u opasnosti!”, i eto ti političkog spektakla. Nije važno što većina muslimana u Francuskoj nema veze s Bratstvom, važno je da publika plješće.
I tako, dok se djeca u Francuskoj suočavaju s inflacijom, klimatskom krizom i preopterećenim školama, vlada ponosno kreće u odlučnu borbu protiv – mahrame. Jer ništa ne potvrdjuje modernost kao politička opsesija garderobom 13-godišnjakinja.
Na kraju, možda bi ipak trebalo ažurirati francuski moto. Umjesto “Sloboda, jednakost, bratstvo”, predlažemo nešto realnije:
'Zabrana, uniformnost, nadzor' – jer ništa ne štiti francusku kulturu bolje od malo elegantne državne represije, servirane s osmijehom i patriotskom glazbom.
