Francusko-njemački non-paper: Posljednje upozorenje Dodiku – i test za Bosnu i Hercegovinu

Dok Milorad Dodik i vlasti bh. entiteta Republika Srpska (RS) sve otvorenije podrivaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine, Njemačka i Francuska – dvije ključne članice Evropske unije – odlučile su da više neće nijemo posmatrati.

Njihov zajednički non-paper, koji je nedavno procurio u javnost, predstavlja najjasniji i najoštriji signal dosad: Zapad povlači crtu.

Dokument ne ostavlja prostor za diplomatske dvosmislenosti – imenom i prezimenom označava Milorada Dodika kao glavnog uzroka najdublje političke krize u Bosni i Hercegovini od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Nazvati stvari pravim imenom nije mala stvar u diplomatiji. Šta ova eskalacija znači – i šta je stvarna snaga evropskog odgovora?

Prema sadržaju non-papera, Bosna i Hercegovina se nalazi pred ozbiljnom prijetnjom raspada institucionalnog poretka. Za razliku od ranijih deklarativnih zabrinutosti, ovaj dokument ulazi u operativni registar: predlaže konkretne sankcije, suspenziju finansijskih tokova prema RS-u, zamrzavanje projekata i izolaciju političkih lidera entiteta koji ruše ustavni poredak.

S jedne strane, riječ je o pokušaju vraćanja autoriteta Evropske unije u regiji. S druge, to je i priznanje dugogodišnjeg evropskog neuspjeha da obuzda destruktivne politike koje su metastazirale u sistemsku prijetnju po mir i stabilnost u BiH.

Milorad Dodik već godinama sistematski vodi kampanju erozije državnih institucija, konstantno balansirajući na ivici secesije. Njegova politika 'vladavine otpora' oslanja se na podršku Srbije, Rusije, ali i na ravnodušnost međunarodne zajednice. Ipak, čini se da su Berlin i Pariz odlučili zatvoriti prostor za takvu politiku – barem na papiru.

Ali pitanje nije šta piše u non-paperu. Pitanje je: hoće li to biti implementirano?

1. Sankcije kao signal, ali ne i rješenje

Evropska unija ima poznat problem s konsenzusom. Ako dođe do protivljenja, posebno od strane Mađarske ili pojedinih istočnoevropskih članica, zvanične evropske sankcije mogu biti blokirane. Zbog toga se u non-paperu već anticipira “plan B”: nacionalne mjere država članica. Ali, pitanje ostaje – koliko su koordinirane i efektivne takve mjere bez zajedničkog fronta?

2. Ekonomski pritisak i moguće posljedice po građane

Obustava projekata i finansiranja RS-a može dodatno pogoršati životni standard u tom entitetu. Dok je cilj kažnjavanje političke elite, realan efekt može biti kazna za građane. Time Dodik dobija novu municiju za svoju priču o “antisrpskom Zapadu”. Ako se mjere ne prate preciznom javnom komunikacijom, EU rizikuje da izgubi podršku među običnim građanima RS-a.

3. EU kao politički akter ili računovođa?

Godinama se Bruxelles percipira kao inertna birokratska sila. Ovo je prilika da dokažu suprotno., Ako se non-paper ne pretoči u konkretne poteze, biće to još jedan papir više – a Dodik još jedan dokaz da može nekažnjeno ići do kraja.

4. Šta sa ostatkom BiH?

Dok se fokus stavlja na RS, Federacija BiH ostaje zarobljena u političkoj paralizi i nacionalnim interesima koji jednako blokiraju napredak. Ako evropska intervencija bude selektivna i ne adresira širu disfunkcionalnost sistema, samo će produbiti podjele i krizu legitimiteta.

Francusko-njemački non-paper jeste signal da Zapad više nije voljan tolerisati destrukciju BiH iznutra. Ali to nije garancija djelovanja.

On može biti historijski dokument – ako se evropske sile odluče za jedinstvenu, odlučnu i dosljednu implementaciju. Ako ne, postaće još jedna propuštena šansa da se zaustavi klizanje Bosne i Hercegovine u institucionalnu provaliju.

Za Bosnu i Hercegovinu je test: da li će država, uz pomoć saveznika, stati u odbranu svog ustava – ili će, po ko zna koji put, vlastiti integritet prepustiti milosti i nemilosti onih koji ga svakodnevno ruše.

Evropa je, konačno, izgovorila ono što građani BiH godinama znaju. Pitanje je: šta će sada uraditi?

Pogledajte više u videoprilogu Lejle Kovač Skenderagić.