Iako ova vijest sama po sebi izaziva zabrinutost, još veće uznemirenje izazivaju razlozi zbog kojih je došlo do širenja bolesti: višegodišnje nesprovođenje osnovnih javnozdravstvenih mjera poput deratizacije.
Prema riječima aktuelnog ministra zdravstva KS Enisa Hasanovića, Kanton nije proveo redovnu deratizaciju u drugoj polovini 2022. godine, cijeloj 2023. te prvoj polovini 2024. godine – što znači da su dvije godine prošle bez sistematske kontrole populacije glodara. Iako se deratizacija provela u drugoj polovini prošle godine i sada na proljeće, šteta je već bila učinjena.
Ministar Hasanović tvrdi da je problem "naslijedio", a kao ključni razlog navodi administrativne propuste prethodne vlasti – konkretno neusklađenost tenderskih uslova sa federalnim zakonodavstvom. Firmama koje su se prijavljivale na tendere tražena je dozvola Federalnog ministarstva zdravstva za uvoz otrova za deratizaciju, iako to, prema samom ministarstvu, nije zakonit zahtjev. Rezultat? Tenderi su padali, a glodari se nesmetano širili.
U međuvremenu su predložene izmjene koje je Skupština KS prihvatila, a firme su se organizirale u konzorcij i posao je konačno prošao. Međutim, tek kada su se prve zaraze pojavile.
Nisu krivi glodari, nego sistem
Ministar nastoji umanjiti ozbiljnost situacije, tvrdeći kako nije riječ o zdravstvenoj, nego o komunalnoj krizi.
Naš zdravstveni sistem nije opterećen", kaže Hasanović, implicirajući da sve dok bolnice nisu prepune – alarm ne treba oglašavati.
Ali upravo ta vrsta razmišljanja i pasivnosti dovela je do stanja u kojem je Kanton Sarajevo sada suočen s epidemijom bolesti koju je u 21. stoljeću moguće izbjeći redovnom i koordiniranom deratizacijom.
U praksi, očigledan je nedostatak koordinacije između različitih nivoa vlasti i preduzeća. Hasanović prebacuje odgovornost i na druge institucije: od preduzeća „Vodovod i kanalizacija“, koje je navodno imalo „pali tender“ za čišćenje kanalizacije, do upravitelja zgrada koji nisu proveli deratizaciju unutar zajedničkih prostorija. Takođe, ističe da su općine bile dužne reagovati u slučaju uočenih problema, ali da mnoge to nisu učinile na vrijeme.
Iako se sada sprovodi korektivna deratizacija, a kontejneri „po riječima građana“ čiste, postavlja se ključno pitanje – zašto su mjere poduzete tek nakon što su ljudi počeli obolijevati?
Leptospiroza nije prva, niti će biti posljednja bolest koja se može širiti uslijed nehigijenskih uslova, lošeg upravljanja otpadom i ignorisanja osnovnih komunalnih i javnozdravstvenih protokola. Sistem u kojem tenderi godinama „padaju“, a nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, stvara plodno tlo ne samo za glodare – nego i za zaraze.
Dok ministar Hasanović uporno ponavlja da je deratizacija sada „urađena kako treba“, građanima ostaje gorko pitanje – zašto to nije urađeno ranije? I hoće li se ista inertnost pokazati i kod naredne krizne situacije, kada više neće biti dovoljno prskati – jer će biti prekasno?
Kriza u Kantonu Sarajevo više nije samo problem leptospiroze. Ona je ogledalo jedne dublje, sistemske bolesti – neodgovornosti vlasti prema osnovnim javnozdravstvenim obavezama.
