Hrabri branioci Sarajeva na današnji dan 1992. godine, suočeni s daleko nadmoćnijim agresorom, oslobodili su brdo Orlić i plato Žuči, čime su osigurali odbranu našeg glavnog grada i slobodu naše domovine.
O podvigu onih koji više nisu sa nama govorili su njihovi suborci.
Mehmed Džindo, pripadnik Teritorijalne odbrane Novi Grad kazao je da se svaki dan prisjeća poginulih boraca.
Ovdje su se desile čudne stvari. Ovdje je bilo teško preživjeti, ali uz pomoć dragog Allaha smo preživjeli, ukinuli sebi embargo na oružje koji nam je dala međunarodna zajednica i uspjeli da nastavimo borbe odavde do Krajine. Moja jedinica je učestvovala na glavnom pravcu napada za oslobađanje prvog dijela brda Žuč. Mi smo bili pod komandom Ramiza Salčina i isplanirali akciju koja je prošla besprijekorno. U svakom trenutku smo znali gdje se ko nalazi. Branili smo Trg heroja, Pofaliće, Sokolje... Imali smo već neka iskustva ali smo bili slabo naoružani. Mi smo svoj zadatak izvršili u potpunosti. Gdje se god okrenem, vidim nekog od heroja. Mi smo ovdje preživjeli džehennem. Ljudi su ginuli, ali nismo pali - rekao je Džindo.
Teufik Karić, pripadnik Druge viteške motorizovane brigade ističe da je za njih nezaboravni datum 8. juna.
Od ovog dijela Žuča naoružala se jedna dobra četa pripadnika Teritorijalne odbrane i najboljih sinova. Mnogi su dali život za Bosnu i Hercegovinu. Sve je to malo. Najveća čast je da se čovjek osjeća slobodno, kao svoj na svome. Naše šehide ne smijemo zaboraviti - kazao je Karić.
Šefik Dželović, komandir Prve čete Drugog bataljona Druge viteške brigade naglasio je da je jako teško govoriti kad se prisjeju poginulih boraca.
Bilo je poginulih i 8. juna. bile su formirane jedinice u okviru vodova. Cijelu smo se noć pripremali. Nije bilo dovoljno oružja za sve ljude koji su došli i izašli na borbu. Ljudi su se nalazili u teškoj situaciji. Sjećam se velikog elana kod tih ljudi, koji su dolazili bez oružja, sa sjekirama. Ljudi su željeli, puno djece, maloljetnih boraca. To je Bosna, hoće djeca u rat, da oslobode svoju zemlju. Bio sam dvije godine komandir čete, i puno sam vidio i poginulih, i ranjenih, i kad sam sve to preživio smatram da se dovoljno ne vodi računa o porodicama poginulih. Nećemo ih zaboraviti. Mi bi i dalje branili BiH, i branit ćemo je, od svih neprijatelja i domaćih izdajnika - rekao je Dželović.
