Nakon emitovanja priloga o porodici Malkoč, dobri ljudi iz cijele zemlje počeli su se javljati. Svakodnevno stižu poruke podrške, pomoći i iskrene želje da im se olakša svakodnevni život.
Humanost je još jednom pokazala svoje lice; kada se srca otvore, ništa nije nemoguće.
Porodica Malkoč danas nije sama, jer ljudi velikog srca pokazuju da i dalje postoje zajedništvo, briga i solidarnost. Nismo mogli, a da se ne vratimo još jednom, ovaj put zbog jedne posebne želje.
„Javljaju se, svakog dana se neko javi. Drago mi je što ljudi pomažu, iznenadilo me je i pogodilo“, kazala je Senida Malkoč.
Medina je tada tiho poželjela mobitel i ta iskrena dječija želja ostala nam je u srcima.
Odlučili smo je ispuniti. Posjetili smo školu, a pedagogica nas je s osmijehom dočekala i izvela Medinu iz razreda. Nije mogla sakriti emocije kada smo joj uručili telefon, njen izraz lica govorio je više od bilo koje riječi.
Mali znak pažnje, a tako velika radost. Ponekad su te najjednostavnije želje ono što najviše dotakne srce.
(E.Kundo)
