Sead Omeragić se u jučerašnjoj kolumni za “Stav” osvrnuo na 15. April, dan kada smo obilježili 33 godine Armije BiH za koju na početku piše: ‘To je bila časna vojska dobra i slobode’.
Godinama svjedočimo, najviše na društvenim mrežama, kako dobar dio bošnjačkog naroda ponižava i kleveće sve što stigne. Na mnogo načina na Armiju BiH udara i nemali broj Bošnjaka. Tim bošnjačkim negatorima svega ljudskog i dobrog u ovoj BiH treba ponekad reći gdje im je mjesto.
Nema filmova o toj borbi Armije BiH, tek pokoja knjiga, pokoji novinarski tekst sjećanja. Zato na našim javnim servisima gledamo partizanske filmove. "Bitku na Sutjesci", u kojoj su Britanci preko svojih emisara otkrili da su četnici saradnici nacista a da se Titovi partizani bore protiv njih. Gledamo i "Bitku na Neretvi", film u kojem se prikazuje da je uništeno četništvo. Danas svjedočimo da na sve strane vrvi od četnika. "Tko je reka, jebali ga ćaća da se crna legija ne vraća", pjeva Marko Perković Tompson. Vraća se sa više od pola miliona prodatih karata za koncert u Zagrebu ovog juna. Konačno nakon 30 godina laži i podvala predstavljaju nam se oni koji su u krvavom ratu političkom i vojnom saradnjom pokušavali podijeliti Bosnu i Hercegovinu.
Sve se vidi i sve bi moralo biti jasno, ali izgleda da ništa ne može izbrisati zablude dobrog dijela bošnjačke pameti. Samo uz pomoć domaćih političkih diletanata ili, što je vjerovatnije, iz različitih razloga drukčije pameti, radilo se na poniženju vrhovnog komandanta Armije BiH Alije Izetbegovića.
I danas na društvenim mrežama tvrde da je vrhovni komandat časne i herojske Armije BiH spavao u trezoru Narodne banke. Tako ih je podučio novinar Risto Đogo. Onaj što je zgrozio sve strane novinare tretmanom Bošnjaka muslimana stavljajući ih u rang životinjske vrste. Pošto se ne radi o ljudskim bićima dozvoljeno je njihovo ubijanje. Đogo je pričao viceve o Muji i Sulji, poticao na zločine, ali prazne glave su mu povjerovale samo u priču o Aliji u trezoru. Tako herojsku Armiju ne možeš poniziti, ali možeš njenog vrhovnog komandanta.
Samo pogubljene glave mogu govoriti da je vrhovni komandant Alija Izetbegović dijelio Bosnu i Hercegovinu. Zašto je nije podijelio ako je radio na istom poslu kao Milošević, Tuđman, Karadžić, Boban. Otkud pod komandom "djelitelja Bosne" 350 hiljada naoružanih ljudi. Otkud 39 hiljada poginulih mladića u Borbi za Bosnu i Hercegovinu? Je li moguće, po bošnjačkim analitičarima, da je ta strašna mladost u smrt išla pod komandom nekog ko je radio protiv BiH? Na kraju svih krajeva i ratova otkud Bosna i Hercegovina nezavisna država?
Samo uz pomoć domaćih budala mogu se izjednačiti Armija BiH i pet ostalih vojski koje su ratovale protiv nje, želeći uništiti Bosnu.
Ima i onih lukavih, koji svoje podlosti namire tako što šute o borbama Armije BiH. O njenim velikim pobjedama tek se odnedavno dozirano govori u sarajevskim medijima. Trideset godina tišine je gotovo uništilo sjećanje na te herojske godine. Negatori su uglavnom kukavice. Ukrajina, Gaza, prijetnje iz Srbije i Hrvatske probudile su strah od mogućeg novog rata protiv BiH, pa je počelo prisjećanje na veliku i časnu borbu Armije.
Bila je to najhrabrija Armija. Desetinama naroda koji su se u ovom svijetu zla borili za slobodu, Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila uzor. Nikome ni danas nije jasno kako su opstali jedan narod i jedna zemlja određeni za uništenje. Kako se iz pepela i ruševina, od gotovo uništene države i naroda rodila najljepša borba koju je svijet vidio. Zna se da onim koji su nas napadali ni danas nije jasno kako su oni škoji vole Bosnu pred tolikom silom opstali a onda počeli uzdizanje i krenuli u velike pobjede. I naravno da je tu Armiju hrabrih zaustavio dvolični svijet i politika evropskih licemjera. Bilo je tu čak i i prijetnji od Zapada da će, nastavi li oslobađati svoju zemlju, Armija BiH biti meta nekih zapadnih država.
Slušamo tri desetljeća da nas je Alija zavadio sa komšijama. Niko ne može bošnjačkim idiotima dokazati da je na jednoj strani velikodržavna ili secesionistčka politika, sa kojom smo se kolektivno suočavali i suočavamo od devedesetih, a da je baška tvoj prijatelj ili komšija kojeg moraš poštovati koliko i on tebe.
Alije i Armije nema već više od 20 godina. Ušli smo u najgore krize i nemoćni smo da ih riješimo. Samo nek nije SDA, samo nek nisu Izetbegovići, samo nek nije Željko Komšić. Ko god progovori patriotski, samo nek nije taj i takav. Oni ideolozi koji 30 godina pljuju i po svemu živom i mrtvom, najviše po Aliji Izetbegoviću, prvom vrhovnom komandantu Armije BiH, doveli su nas danas u najgore krize i bezizlaznu situaciju.
Govorim ono što sam često čuo od vrhunskih boraca Armije: Moja su braća Hajro Mešić, Čedo Domuz, Midhat Hujdur, Vinko Šamarlić, Mehmed Alagić, Jovo Divjak, Rašid Žižić i hiljade mladića Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih drugih što su voljeli ovu Bosnu i ginuli za nju. Mnogi koji su preživjeli su odustali. Povukli se pred strašnim cunamijem laži i kleveta. Ušutkani su. Slušajući najgore bjedastoće o toj časnoj borbi i povlačili se pred agresivnim bošnjačkim ludama i kvarnjacima koji ne prestaju pljuvati na svaku vrijednost. Tamo gdje bi drugi narodi bili ponosni na svoje vojske, bošnjački panjkaroši u ozbiljnom broju lažu i kleveću.
Ponekad mislim da su sve laži kojima se obasipa ovaj narod uperene prije svega na hrabru i časnu Armiju RBiH. Laž bi i čelik istopila a ne ljudsko srce i kratku pamet. Svi udarci idu najprije prema Armiji BiH. Prvi cilj je narušiti hrabra srca, proizvesti malodušnost, zbuniti i baciti nesigurne u dileme. Cilj je uvijek isti: Priprema novog zločina i novog pokušaja podjele Bosne.
Zato po RS klošare i beskućnike privode i sude za zločine, a ovdje hapse i sude generale Armije BiH. Cilj je promijeniti karakter rata, što je najveće zlo domaćeg pravosuđa. Takva upozorenja pravosuđu BiH i danas uzalud dolaze iz Međunarodnog suda u Hagu.
Evropska unija i Brisel pojma nema o Tribunalu u Hagu. Oni kao da nikad nisu čuli šta su njihovi, najveći evropski pravosudni umovi dokazali o pokoljima civila u BiH u devedesetim godinama, o masovnim silovanjima žena i djece. Oni ne znaju kakva je bila uloga Srbije i Miloševića, a kakva Tuđmanove Hrvatske u agresiji na BiH. Ako i neki znaju izgleda da neće da znaju.
Danas nemali broj Bošnjaka na društvenim mrežama piše o 23 posto teritorija, gotovo se izrugujući sa časnom borbom Armije BiH.
Ta Armija je na kraju rata stajala na više od 17 hiljada kvadratnih kilometara teritorija, što je više od 33 posto BiH. Treba li napominjati negatore da je ta Armija zaustavljena u velikom zamahu oslobađanja svoje zemlje. Te brojke su posljednji čemerni rezultat primitivne bošnjačke pameti. Kad ih pitaš odakle im ti procenti, kažu da su negdje pročitali. A kad im dokažeš da nisu u pravu, samo će prekinuti komunikaciju i otići.
Sve nepravde, laži i klevete su se sručile na patriotsku Bosnu i one koji je vole. Priča o Armiji BiH morala je značiti ponos ovog naroda. Niko ne traži da čitav narod misli isto. U ime istine, pokušajte vidjeti isto. Laž ubija prije nego što ubice dođu. A zlo je odavno krenulo prema nama.
