Nakon što je objavljen članak pod naslovom 'Jeste li spremni platiti 28 KM za kilogram bureka?', uslijedile su burne reakcije građana. U moru komentara ispod objave, jasno se vidi opće nezadovoljstvo i ogorčenost zbog novih poskupljenja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

U fokusu su bile cijene koje prelaze granice zdravog razuma: porcija ćevapa 14 KM, kafa 7,50 KM, a kilogram bureka za sjeckani vrtoglavih 28 KM. Uz to, sirnica i zeljanica su po 20 KM, mantije 24, tikvenica 14, dok krompiruša još 'drži liniju' na 12 KM.

Cijene koje su nekada bile pristupačne i sinonim za jeftinu hranu 'na kašiku' za većinu građana je sada luksuz.

Kilogram bureka 28 KM, građani poručuju: Ko nema oklagiju, neka kupuje

Poruka naroda: 'Oklagija je spas'

'Imam ja oklagiju, a volju razvijati', 'Neka bude i 100 KM, moj domaći burek nijedan ne može zamijeniti', ili 'Ko nema oklagiju, neka kupuje', komentari svjedoče o narodu koji nije spreman da se na njemu neko bogati, doslovno.

Ipak, ispod duhovitih komentara leži gorak okus stvarnosti.

Na prvi pogled, mnogi komentari zvuče kao humoristična inat-filozofija našeg naroda.

Kriza standarda, ne apetita

Brojni građani posebno izražavaju zabrinutost za najranjivije kategorije društva kao što su penzioneri, radnici s minimalcem, samohrani roditelji.

'Penzija ako ima, kao da je i nema... sve ode na tablete', napisala je jedna čitateljica. Nije teško zamisliti koliko duboko udara činjenica da jedno od najvoljenijih tradicionalnih jela domaće kuhinje postaje nedostižno za običnog čovjeka.

Opravdanja ugostitelja, od skupe sirovine do inflacije i općih troškova jesu realna, ali ne i apsolutna. Kritike o 'pljački bez računa', radu 'na crno', te 'pohlepi koja će se kao u Hrvatskoj kad-tad obiti o glavu', jasno pokazuju da građani osjećaju kako se iza poskupljenja ne krije samo nužda, već i nešto drugo.

Kad buregdžinice opuste, cijene će pasti

Kilogram bureka 28 KM, građani poručuju: Ko nema oklagiju, neka kupuje

Ima i onih koji vjeruju u tržišnu pravdu: 'Kad budu prazne buregdžinice i ćevabdžinice, biće niže cijene. Tako su i pelet digli pa kad ga niko nije kupovao, pao je i na 300 KM.'

Jednostavno rečeno, ako ponuda ne prati platežnu moć, sve 'pada u vodu'.

Iz tradicije u preživljavanje

Burek je hrana koja se smatra simbolom grada, tradicije, topline doma u Bosni i Hercegovini. Kada postane ekskluzivan, gubi identitet.

Neće biti previše onih koji će plaćati 28 KM za kilogram pite dok im komšija pravi bolju za pet puta manje. A ako stvarno dođe do toga da više niko ne ulazi u buregdžinice osim stranih turista, pitanje je hoće li iko ostati da čuva tradiciju?

Skupoća je izazov, ali...

Bosna i Hercegovina nije zemlja koja može priuštiti luksuz da obična pita pravi socijalnu nejednakosti. Ako je kilogram bureka 28 KM, a prosječna plata ne može pokriti osnovne potrebe, nije problem samo burek, problem je sistem.

I možda će upravo burek biti posljednja kap u tanjiru koja će natjerati društvo da konačno zasuče rukave oko pite, ali i oko promjena za koje je zaslužna vladajuća struktura.

Kad burek poskupi oklagija će se vratiti na scenu, ali ono što se teško može vratiti kad je u pitanju tradicionalna hrana je dostojanstvo, tradicija i na kraju zdrav razum.