S tim u vezi, gastroenterolog Saurabh Sethi otkrio je tri najotrovnija kućanska predmeta, koje biste trebali odmah baciti.
Prve na njegovom popisu su mirisne svijeće. Savjetuje da radije nabavite svijeće bez mirisa ili svijeće napravljene od prirodnih sastojaka kao što su soja ili pčelinji vosak.
"Mirisne svijeće sadrže ftalate, za koje se zna da remete nivo hormona i uzrokuju respiratorne probleme", naveo je.
Ftalati su skupina hemijskih spojeva koji se obično koriste za izradu plastike posebno polivinil klorida (PVC) - fleksibilnije, izdržljivije i teže lomljive. Često se nazivaju plastifikatorima. Osim u plastici, ftalati se nalaze i u proizvodima za ličnu njegu, kućanskim predmetima, medicinskim uređajima pa čak i ambalaži za hranu.
Ftalati su endokrini disruptori, što znači da mogu ometati hormonske sisteme u tijelu. Mogu oponašati ili blokirati hormone poput estrogena i testosterona.

Kao drugu stvar koju neki ljudi imaju u svojim domovima, navodi plastične daske za rezanje.
"One se s vremenom mogu razgraditi, oslobađajući mikroplastiku u hranu, koja se može nakupljati u tijelu. Nabavite drvenu dasku kako biste smanjili rizik", dodao je.
Mikroplastika podrazumijeva sitne plastične čestice često nevidljive golim okom i smatra se nezdravima iz ekoloških i zdravstvenih razloga.
Mikroplastika može prenositi otrovne kemikalije, bilo iz same plastike ili apsorbirane iz okoliša, koje mogu ometati hormonsku ravnotežu, reproduktivno zdravlje, neurološki razvoj i imunološke funkcije.
Posljednje na popisu su izgrebane ili okrnjene tave s neprianjajućim premazom. Kako navodi, one sadrže perfluorirane masne kiseline, koje se povezuju s visokim krvnim pritiskom, holesterolom i reproduktivnim problemima.
"Oštećene tave mogu ispuštati te čestice u vašu hranu. Stoga ih odmah zamijenite čim se izgrebu ili okrnje. Možete ih zamijeniti sigurnijim alternativama, poput nehrđajućeg čelika ili lijevanog željeza", savjetovao je Sethi.
Polifluoroalkilne tvari su velika skupina hemikalija koje je stvorio čovjek, a koje se koriste od 1940-ih za izradu proizvoda otpornih na vodu, ulje, toplinu i mrlje. Ponekad se nazivaju "vječnim hemikalijama" jer se ne razgrađuju lako u okolišu ili ljudskom tijelu.