Njeno ime postalo je sinonim za iskrenost, saosjećanje i glas onih čiji glas rijetko dopre do javnosti. Danas, kao nova voditeljica emisije “Ispuni mi želju”, Medina ne nosi samo mikrofon i tekst – nosi sudbine, tuge i nade ljudi koje svakodnevno upoznaje.
Kroz kamere Hayat TV-a, njene priče nas uče da empatija nije slabost, već snaga.
Iza kamere nastupa tišina, ali emocije odjekuju još dugo – govori nam tiho, gotovo šapatom, i nastavlja: Pokušavam sačuvati profesionalnu distancu, ali to nikada nije u potpunosti moguće. Priče nas prate, i poslije montaže i emitovanja.
Navikla na novinarski teren iz rodne Zenice, gdje je gradila prve profesionalne korake, Medina danas nosi nešto mnogo veće – odgovornost da bol pretvori u nadu, da gledateljima donese suštinu ljudskosti.
Sjeća se jednog terenskog snimanja koje ju je zauvijek obilježilo.
Bilo je to tokom zime. Posjetili smo nanu Mirsadu koja je živjela potpuno sama, bez krova nad glavom i bez ikakvih primanja. Njene oči, riječi, ali i tišina između rečenica – to me pratilo mjesecima. I dan danas je se sjetim. To je bio trenutak kad sam istinski shvatila koliko ono što radimo može promijeniti nečiji život. Naša kamera je tada bila jedini svjedok njene boli.
Voditi emisiju poput “Ispuni mi želju” znači suočavati se svakodnevno sa nepravdom, siromaštvom i tugom. Na pitanje kako ostaje profesionalna, Medina odgovara bez mnogo razmišljanja:
To je najteži dio posla. Profesionalizam traži smirenost, a srce vrišti. Kad vidiš dijete bez osnovnih uvjeta za život ili majku koja se bori za svaki dan, teško je ostati samo posmatrač. Ali znam da moram ostati pribrana, jer samo tako mogu ispričati priču na način koji će dotaknuti druge.
Nema kod nje glume, nema ravnodušnosti. Ona vjeruje da samo ako osjetiš priču – možeš je istinski prenijeti.
Ravnodušnost bi značila da sam se udaljila od suštine ovog posla. A ja vjerujem da kroz svaku priču i sama rastem. Više cijenim ono što imam, i svakodnevno se podsjećam koliko male stvari čine život. Želim da i publika to osjeti – da se osvijestimo, pogledamo oko sebe i da budemo spremni pomoći. Jer humanost nije dar, ona je dužnost.
Odnedavno je, kako smo već naveli, voditeljica ‘Ispuni mi želju’.
Na početku sam bila vrlo nesigurna da li bih mogla emocionalno izdržati tu vrstu emisije. Iskreno, bila sam sigurna da je to nešto što bih najradije izbjegla. Ali kako to obično biva, život me iznenadio i donio taj izazov. Kada sam s kolegom Tarikom dobila zadatak da radimo emisiju, nisam se dvoumila - prihvatila sam izazov. Ubrzo nakon toga, dobila sam i novi zadatak. Direktorica našeg Programa, Alma Švrakić, saopćila mi je da ću biti domaćin emisije "Ispuni mi želju". Danas sam ponosna na to povjerenje koje mi je ukazano. Svaka emisija je nova lekcija, nova emocija i nova prilika da pomognemo nekome. I to je zaista neprocjenjivo – iskrena je.
Na konstataciju potpisnika ovih redova kako sada ima jedinstvenu poziciju: poznaje ljude i priče s terena, a sada je i glas koji ih prenosi iz studija. To je dodatno motiviše ili opterećuje?
Dodatno me motiviše. Znati da si ti osoba koja nosi tu priču od samog početka do kraja, od terena do studija, daje mi osjećaj odgovornosti, ali i veliku čast. To je prilika da zaista doprinesem promjeni nečijeg života. I kad vidim osmijeh ljudi nakon pomoći koju su dobili, tada znam zašto radim ovaj posao. Svaki e-mail, poziv i poruka koju nam gledaoci upute nakon emisije kako bi nekome pomogli, daje vjeru da postoji još dobrih ljudi i da porodica kojoj sam bila u posjeti neće biti zaboravljena – priča nam ona.
Najvažnije mi je da publika osjeti nadu, empatiju i odgovornost. Želim da gledaoci shvate da se dobrota prenosi – da jedno djelo može potaknuti drugo. Emisija ne postoji samo da bi pričala teške priče, nego da bi pokazala koliko smo jaki kada smo zajedno. Ako barem jedan gledalac nakon emisije odluči pomoći komšiji, prijatelju, neznancu – naš cilj je ostvaren.
Na početku je, kaže, bila puna entuzijazma, ali i nesigurnosti. Vremenom je naučila koliko je novinarstvo odgovorno, a ne samo zanimljivo.
Danas na posao gledam kao na poziv, a ne samo kao na karijeru. Više nisam ona djevojka koja se boji terena, danas sam neko ko s ponosom ide prema svakom novom izazovu, znajući da svaka priča može donijeti promjenu.
Naučila sam da su ljudi mnogo jači nego što izgledaju. Da najskromniji često imaju najviše srca. Da sreća nije u materijalnim stvarima, nego u onome što novcem ne možemo kupiti. I da nije važno koliko imaš, nego koliko daješ. Kroz ove priče naučila sam i da ne uzimam ništa zdravo za gotovo – krov nad glavom, obrok na stolu, poziv roditelja... Sve to su privilegije koje mnogi nemaju – priča Medina za Hayat.ba.
Rođena je u Zenici, i reći će kako je taj grad njen temelj, grad koji ju je naučio šta znači zajedništvo, poštovanje i ponos.
Odrasla sam u sredini gdje su se ljudi oslanjali jedni na druge, gdje nije bilo važno koliko imaš, već koliko si spreman pomoći. Te vrijednosti nosim i danas, i one su mi oslonac u svakom izazovu koji posao nosi. Prvi susret s kamerama je bio na lokalnoj televiziji gdje sam spletom nekih okolnosti došla raditi. Tada sam shvatila da je ovo posao koji želim do kraja života raditi.
Kada želiš "pobjeći" od težine svakodnevnog posla, šta ti pomaže da se emotivno resetuješ? Pitamo Medinu, a ona odgovara:
U tim trenucima najviše mi pomaže priroda i mir. Šetnja, odlazak na neko tiho mjesto ili vrijeme provedeno s porodicom i prijateljima su moja najbolja terapija. Naučila sam da je važno znati stati, odmoriti i skupiti snagu da nastaviš dalje.
Voljela bi, kaže, da čitatelji odnosno gledatelji znaju da je vrlo emotivna osoba iako to ponekad uspješno krije zbog prirode posla.
Također, mnogi ne znaju da volim pisanje i da često vodim lične bilješke sa svakog snimanja, male podsjetnike na ljude koje sam srela. To je moj način da im odam poštovanje i sačuvam njihove priče, čak i kada se kamera ugasi.
Medina Juhić-Stupar nije samo novinarka i voditeljica. Ona je svjedok i prenosilac tuge, nade i borbe. I upravo zato, emisija “Ispuni mi želju” nije samo televizijski program. To je misija. To je podsjetnik da smo svi ljudi – i da je nekad dovoljno samo malo pažnje da nekome promijenimo cijeli svijet.
