Hayat TV je zajedno sa Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke organizira projekat „Spriječimo nasilje“. Cilj projkta je dati doprinos u izgradnji što zdravijeg društva.
O ovoj temi smo u emisiji „Dobar dan, BiH“ razgovarali sa Mitrom Mirković Hajdukov, docentom, doktoricom psiholoških nauka na klinici za psihijatriju UKC Tuzla.
Nema neke velike razlike, nasilje je nasilje i kod mladih i kod starih. Praktično sad se svelo na isto. Što se tiče nekog naslovnog ponašanja, mogu reći da je u porastu vršnjačko. Također, evo sve češće smo svjedoci sajber nasilja, ono što nije bilo do sada negdje kod nas u našem ovdje okruženju. Naravno, fizičko, psihičko, seksualno, nažalost i tako. Djeca nisu nažalost pošteđena ničega, mladi također, kao evo i odrasli.
Mirković Hajdukov je istakla kako je u porastu prijavljivanje nasilja od strane djece zbog psihičkih problema koje nasilje ostavlja nad njima.
Što se tiče vršnjačkog nasilja, prije je prisutnije psihološko nasilje u odnosu na fizičko, ali nije ni fizičko nasilje nije uopšte zanemarljivo. U porastu je, a također, nažalost, imamo i u porastu sve više seksualnog nasilja nad djecom, od strane odraslih osoba. Sada ja ne mogu baš ni reći koliko je to u porastu, ali mogu slobodno reći da je u porastu prijavljivanje tih djela i da se sve sve češće djeca obraćaju za pomoć, psihološku pomoć, baš kao zbog nekih psičkih problema koje su ostavile traga kao posljedica nijednog od oblika zlostavljanja.
Mirokovć Hajdukov dodaje kako ima i dobrobiti od toga što djeca provode puno vremena na društvenim mrežama jer tamo ima najviše slobode za njih.
Na našu radost, bez obzira koliko se negdje misli da su djeca na neki način, hajmo reći kao i ostalo stanovništvo, medijski ili na neki način internetski, da kažem nepismeni, moram reći da su djeca izuzetno, izuzetno pismena i da se djeca jako dobro razumiju u sve to što nama donosi ovaj napredak tehnološki. Jako dobro barataju tim stvarima i mislim da to negdje ima dobiti u svemu tome da je dobro. Djeca provode puno vremena na internetu, I na neki način tamo je i veća sloboda govora u odnosu na školu, na porodicu. Djeca tu dobijaju saznanja o drugim problemima, o drugoj djeci koja imaju iste i takve probleme. Mogu reći ohrabreni su mnogo u odnosu na stariju populaciju kada je u pitanju traženje psihološke podrške, pomoći i da stigma kao takva kod djece je puno manje prisutna u odnosu na odrasle.
