Elvir Bolić, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine bio je gost Hayatovog Podcasta.
Sa našim gledaocima podijelio je zanimljive trenutke iz karijere, priču o svojim počecima, putu u Reprezentaciji BiH, klubovima u kojima je igrao, ali i prijetnjama koje je dobivao.
Razgovor je počeo sa prisjećanjem na 2003. godinu i utakmicu BiH i Velsa, koju mnogi pamte po poruci tadašnjeg selektora Blaža Sliškovića, kada Boliću poručuje da prenese saigraču Elviru Baljiću da se ne z...baje.
Sjećam da se većine kada imaju neke anegdote, pa se sjećaš da je to i ta. Toliko je tih utakmica, bilo, nekih stvari da nekad sam zapitam, kada me neko posjeća na moje utakmice - govori.
Prisjeća se i utakmice protiv Danske, koja se igrala na Koševu i koja je cijeloj toj generaciji ostala u sjećanju.
Bile su te prve utakmice reprezentacije koje su bile za nas jako bitne, i pobjede prve i prvi golovi za reprezentaciju. Što se tiče klubova, tu je već dugo trajalo i nekako najviše se logično sjećam utakmice i na najljepši način svog debija za Čelik i gola koji sam postigao na tu utakmici. Tako da jednostavno, puno je toga prošlo, a i vremena je puno prošlo. Ja kako sam prestao od 2006., već sad će 20 godina kako sam van toga, i onda čovjek jednostavno... Ako ne pričaš i ne podsjećaš se... Još uvijek nisam u fazi da gledam nešto svoje, ili utakmice koje sam igrao - kazao je.
Ističe da je sam svoj najveći kritičar.
Uvijek sam bio realan što se toga tiče, i najbolje sam znao kako sam odigrao. I nije mi uopšte trebalo ono da sutra čitam novine, ili da očekujem kritiku od trenera. Nekako sam sam znao i osjećao i vidio da li je to bilo kako treba, što se samog mene tiče, a naravno i ekipe. Tako da, jednostavno, mislim da je to nekako najbolje kad si samokritičan. To je preduslov da dugo traješ - smatra legendarni Bolić.
Sjeća se i neopravdanih kritika koje su mu ostale urezane u pamćenje.
U tim momentima to nisam shvatao jako dobro. Pošto sam bio mlad, onda vidiš da trener ima neku viziju, očekuju od tebe nešto drugo, imaju neke druge stvari u glavi. To u momentu nisam shvatao, ali bilo je sigurno situacija. Moj ulazak, odnosno debi u Čeliku je bio da sam ušao u 60. i izašao u 70. minuti. I to nikad nisam shvatio. Ne mogu ni danas da shvatim zašto je to trener uradio meni sa 16 godina, prva ekipa, stadion, Bilino Polje. Bilo je teško. Teško je to preći preko toga i nastaviti dalje sa 16 godina - priča.
Kada je riječ o selektorima, kaže da mu je najdraži Fuad Muzurović. On je prema igračima imao roditeljski odnos. Međutim, kaže i sa ostalim trenerima je imao korektan i lijep odnos.
Govorio je o svojim počecima, za koje kaže da su mu najljepši period, a igrati je krenuo sa 13 ili 14 godina.
Jako brzo, u nekih šest mjeseci se desio poziv za reprezentaciju BiH, odlazak u Foču na olimpijadu, poziv za reprezentaciju Jugoslavije, pionirsku, poslije kadetsku i nekako sam prošao kroz sve te selekcije, odigrao isto tako 50-ak utakmica u tim mladim selekcijama Jugoslavije.
U međuvremenu, imao sam 16 godina debitovao, pa ponovo sa 17 sam postigao gol u Čeliku, ali sve se to dešavalo jako brzo i nisam imao vremena uopšte da razmišljam. Meni je bilo samo daj da jedan dan zaigram na Biljnom Polju i nikad nisam razmišljao, kao ni moji roditelji. Otac mi nije dolazio ni kad sam počeo za prvi tim da igram. Nekako je išlo sve, škola i treniranje, igranje. Nikakvih očekivanja niko nije imao, pa čak ni ja. Samo želja da zaigraš jednog dana na Biljnom polju je bila osnova što je mene tjeralo da to radim i nije bilo razmišljanje o nikakvim ugovorima, o parama. Niko nije ni sanjao, ni razmišljao o tome da ćeš ti negdje da igraš, naročito inostranstvo. Bila je osnova samo da zaigram za Čelik, za prvu ekipu.
Ističe da je to klub koji on iskreno voli i da je za njega najveća stvar bila da bude kapiten sa 18 godina. Tad je ispunjen njegov san.
Dotakao se i vremena kada je obavljao funkciju direktora u reprezentaciji BiH, u vremenu kad je Meho Kodro bio selektor.
Shvatio sam da ne mogu biti dio svega toga. jer stvari koje se desili u ta dva - tri mjeseca su bile sve osim funkcionisanja. Znači, od organizacije utakmica, nametnute su nam bile neke utakmice da idemo negdje u Japan sa drugom ekipom da igramo utakmice koje nemaju veze. Drugo, prilikom odabira igrača, donose nam se spiskovi igrača, ko će da igra, što je to normalno nemoguće i kada smo sve to mi odbijali. Odnosno ja sam rekao ako taj spisak ja dam Mehi, on neće nijednog od tih igrača pozvati, za to je bolje da ne vidimo i možda ćemo nekog i pozvati. Sa ovom novom garniturom, siguran sam da toga nema, ali do sada ne znam kako je funkcionisalo, znam da je u tom periodu bilo tako i mi smo jednostavno rekli 'Ne' i normalno da smo odmah bili neželjeni, i sklonjeni - iskren je Bolić.
Cijeli podcast koji uređuje i vodi Elma Odobašić pogledajte u videu na početku teksta.
