Tokom posjete Sarajevu 6. juna 2015. godine papa Franjo je poručio - Nikad više rat!, pred više od 70.000 vjernika, koji su ga dočekali na fudbalskom stadionu Asim Ferhatović Hase. Papa je tada podsjetio kako su se prije nekoliko godina upravo na ovim prostorima vodili krvavi sukobi, koji nikome nisu donijeli ništa drugo osim patnje i bola.
- Draga braćo i sestre, u biblijskim čitanjima koja smo poslušali odjeknula je više puta riječ "mir". Uistinu, snažna proročanska riječ! Mir je Božiji dar, Božiji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga. Tako i u našem vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi – poručio je papa Franjo, dodajući da je to sigurno jedna vrsta trećeg svjetskog rata, koji se vodi "u dijelovima".
- Rat podrazumijeva i prisilno napuštanje domova, podrazumijeva razrušene kuće, ulice i privredne objekte, podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to dobro znate, jer ste sve ovo doživjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovog grada uzdiže vapaj naroda Božjeg i svih muškaraca i žena dobre volje: nikad više rat! – poručio je, između ostalog, papa Franjo iz Sarajeva.
U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, istog dana, prilikom susreta pape Franje sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, banjolučki svećenik velečasni Zvonimir Matijević izrekao je svoje svjedočenje o patnjama koje je podnio tokom rata, a koje su na njemu ostavile vidljive posljedice. Svima, koji su uživo ili putem televizije tada pratili ovaj susret u katedrali, ostao je u sjećanju njegov vrlo težak hod, dojmljivo svjedočenje i vrlo dirljiv zagrljaj s papom Franjom, piše STAV.
A najupečatljivi trenutak bio je kada je papa Franjo velečasnom Zvonimiru poljubio ruku i zatražio njegov blagoslov.
U intervjuu za Katoličku tiskovnu agenciju, velečasni Zvonimir je govoreći o susretu s papom rekao:
- Nisam očekivao da će Sveti Otac ustati i doći k meni pa sam se potpuno zbunio. Prevladali su osjećaji, oči su mi bile pune suza, rasplakao sam se. Očekivao sam da će me blagosloviti. No, on se sagnuo i poljubio mi mjesto gdje su se urezale lisice. Zatražio je da ga blagoslovim što sam, zbunjen, i učinio, a nakon toga on je mene blagoslovio. Papa je zaista pun Duha Božjeg, spontan i dirnuo ga je Krist koji je po meni i podnio sav taj križ. Na taj način je jasno pokazao da je Bog u svima onima koji pate, da im je blizu, da ih baš On podupire i da se solidarizira s njihovim nošenjem križa na spasenje ne samo na vlastito spasenje nego tko zna koliko drugih duša, a u isto vrijeme njihov životni put usmjerava prema sebi. Svi mi smo sluge Božje ljubavi. Nije bitno koju ćemo službu obavljati, nego kako ćemo je obavljati. A treba je obavljati uvijek iz ljubavi prema Onom koji nas šalje i koji nam je i dodijelio pojedini životni križ. Ako se to čini iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, onda stvarno vrijedi Isusova riječ: "Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (Mt 11, 30).
Velečasni Zvonimir Matijević preminuo je nakon višegodišnje borbe s teškom bolešću 29. augusta 2018. godine.
