Nepravda se često dešava svima nama. I ova emisija prikazuje mnogo takvih slučajeva. Ali, baš zato zahvalni smo jer postoje oni koji daju ne pitajući, koji pomažu, ne očekujući ništa zauzvrat. Jer samo onaj ko je barem jednom unio radost u nečiju dušu zna kako izgleda istinska sreća. Zahvaljujući vama, našim dragim donatorima, naša ekipa je još jednom bila most između nečije potrebe i nečijeg srca, unijela je sreću u dom porodice Okić iz Prijedora.
Najgore mi je što nemam ni drva ni hrane, jer ne znam kako ću. Primam i inzulin, ali nemam 200 KM. Imam samo 130 KM primanja, došla mi je opomena za struju, nemamo odakle. Živim sa sinom, snahom i unukom. Teško je, ja sam oboljela. Imam i epilepsiju, šizofreniju, šećer, visok pritisak, aritmiju... Sin mi ode popravlja trimere, kosilice, sad će sezona, kosi travu... Valjda će biti više zarade, jer radi na dnevnicu - priča nam Namira.
Namira živi u kući u kojoj su prije smrti živjeli njeni roditelji. Sve ono što se nalazi u kući je od drugih ljudi. Kako nam priča, ništa nije njeno, sve je to od ljudi kojima taj polovan namještaj nije potreban.
Nešto je i od ljudi iz dijaspore. Kada izbacuju stari namještaj, a kupuju novi, i to nam daju. Htjela sam napustiti ovo mjesto da idem odavde, iz Prijedora, ali nisam mogla. Tada sam se brinula o majci koja je bila dijabetičar, a i dijete mi je bilo malo. Mama je čuvala mog sina dok sam ja radila u pekari. Sada više ne mogu, jedva stojim, ne mogu ni da hodam. Teško je sve - dodaje Namira.
Priču porodice Okić donosimo na oficijelnom YouTube kanalu Hayat televizije iz emisije ''Ispuni mi želju''.
