Nasljednici ne uče iz lekcija povijesti

Danas itekako nedostaje Aliji Izetbegoviću, njegovoj mudrosti, državnoj zrelosti i političkoj viziji. Njegovo djelo moglo bi biti izvanredan orijentaciji nove generacije političara u Bosni i Hercegovini.

Od 1990. Alija Izetbegović je bio prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, a kraja rata je dočekao kao predsjednik Predsjedništva jedne države. Nakon toga je u više navrata predsjedavao u rotirajućem Predsjedništvu BiH. Iz aktivne politike se povukao na polovini mandata ta 14. oktobra 2000. godine, a tri godine kasnije u oktobru 2003. je preminuo. Njegov dženazi u Sarajevu prisustvovalo je oko 150.000 građana, što govori o ugledu koji je imao. Ukopan je, po vlastitoj želji, među svojim vojnicima na Šehidskom mezarju Kovači. Izetbegović je postao još za života veoma cijenjen borac za ljudska prava.

On je već bio istaknuti evropski mislilac, o čemu svjedoči brojna međunarodna priznanja: Međunarodna nagrada "Kralj Fejsal" za službu islamu 1993. godine, Nagrada Mislilac godine Fondacije "Ali Hafiz Osman" iz Medine za 1995. godinu, Nagrada za svjetsku ličnost godine madridskog lista El Mundo 1995, Orden nezavisnosti države Katar 1997, Međunarodno priznanje Centra za demokratiju SAD (1997), pri znanju Foruma Crans Montana za razvoj demokratije (1998), počasni je doktor prava na Marmara univerzitetu u Istanbulu (1997), islamska ličnost godine koju dodjeljuju Ujedinjeni Arapski Emirati (2001) i niz drugih priznanja.

Bio sam svjedokom nakon što je doktorirao prava na Univerzitetu Tetu Marmara u Istanbulu krajem juna 1998. Od njegovih savjetnika bio sam jedini na toj svečanosti. Dodjeli je prisustvovao kao domaćin i turski predsjednik Süleyman Demirel. Kako sam sa predsjednikom ostvario blizak kontakt, mnogo bliže od poslovnog, saznao sam od njega mnoge stvari iz prve ruke. Zbog toga mi priprema njegove knjige "Sjećanja" nije teško pala u profesionalnom smislu. U njoj je Alija Izetbegović autobiografski svjedok o prošlosti. Kada je započeo rad na knjizi, zamolio me je da pripremim grad od osnivanja SDA do naših dana, jer je znao da istražujem njegovo djetinjstvo i da ću i ja napisati svoju knjigu o njegovom životu i djelu. Kada sam mu rekao da sam sa pisanjem odmakao, pitao me samo ko mi je naručio knjigu. Odgovorio sam mu da nije niko i da će knjiga govoriti punu istinu. Rekao sam mu: "Vi znate kakva će to biti knjiga?" Odgovorio je: "Poštena!" Više nikada nismo pričali o tome, a trilogija "Alija izbliza" se pojavila godinu nakon njegove smrti.

Razmišljam danas o prvom predsjedniku Predsjedništva BiH i njegovom djelu. Uvjeren sam danas više nego ikada da su ga stranke bolje razumjele.

Bez njega je prošlo stoljeće mnogo praznije i bezličnije. Nije bilo mjesta ljeću u kojem su počeli i završili svi veliki svjetski i regionalni ratovi i surova agresije na BiH. Ali ovo je i vrijeme nastavak nesmiljene, uporne agresije na državu koja se sada vodi drugim sredstvima. Izetbegović je vikao i radio u nemirno doba u kojem je izvršena besprimjerna agresija na državu sa hiljadama godina počinjenim genocidom u Srebrenici. Ovaj zločin je bio izveden iz propuštanja međunarodne zajednice da spriječi ovaj zločin, koji je zapisan kao najveći od II svjetskog rata. Udružene srpske snage iz Srbije i područja BiH su pod komandom ratnog zločinca generala Ratka Mladića i uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva SRJ 11. 7. 1995. u prisustvu Holandskog bataljona iz sastava UNPROFOR-a zauzele su Srebrenike. Za nekoliko dana počinili su genocid nad Bošnjacima ubivši 8.372 Srebreničana, a oko 12.000 ljudi se vodilo kao nestalo. Slično je bilo i u Tomašici (Prijedor) i na drugom mjestu imaju BiH, u jednom krvoločnom ratu koji se vodio do konačnog istrebljenja Bošnjaka. Da ironija bude veća, agresor ga je nazvao odbrambeno-otadžbinskim ratom i danas nastavi živjeti sa tom notornom laži koju podgrijava predsjednik susjedne zemlje Aleksandar Vučić orgijom uz četničku pjesmu (juli 2025).

Izetbegović je, bez sumnje, pripadao vremenu u kojem je živio, voljeli gaili ne, ostavio je pečat njemu. Danas itekako nedostaje Alija Izetbegović, njegova mudrost, državnik ka zrelosti i politička vizija Njegovo djelo moglo bi biti izvanredan orijentir novoj generaciji političara u BiH, koji su danas pred velikim dilemamama i teškim izborom kojim putem krenuti dalje. Država još nije izašla iz vrtloga političkih iskustava. U njih se uplela do guše. BiH je suočena uporno agresivnom opstrukcijom svojih susjeda i to na svakom koraku. Protivbosanske snage nisu poražene. Vučić u Srbiji stalno narušava svoju proksiju na domovinu svog porijekla. Zapadno sada čujemo ustaški Pozdrav "Za dom spremni" i to ne samo na Thompsonovim koncertima nego i u Saboru. Sanjaju se stari snovi u kojima nema mjesta za hiljadu godišnju državu. Čekaju na novu poviku jesnu priliku. U Srbiji, npr. sanjaju o urušavanju EU i ne rade ništa da de mokratiziraju društvo i sebe. Naprotiv. Njihov glavni poligon je u BiH u kojoj je Republika Srpska uspostavila paralelne institucije i radi na odvajanju njih od države Holbrooke i Ashdown su to primili još 2008. godine, kao i to da tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik "sada agresivno krši desetljeće reformi" i koristi autonomiju miju koja mu je zajamčena Dejtonskim sporazumom kako bi "ugrozio BiH kakva je predviđena u Daytonu". Ali, ovo je mnogo prije nego što ih je uočio Alija Izetbegović koji nikada nije vjerovao Dodiku dok su UKI SAD itekako čuvali leđa ovom političkom prevarantu. Ashdown je sugerirao još prije 17 godina Evropskoj uniji da podu pre teže središnje vlasti u Sarajevu.

Za članstvo u Uniji te da se "Bruxelles mora oduprijeti pokušajima podržavanja države BiH i ustrajati na ustavnim reformama koje bi ovu državu učinile djelotvornošću i koje bi se suprotstavile korupciji". Svenašto je predsjednik Izetbegović ukazivao tokom brojnih sastanaka sa stranacama. Podsjećam na Ashdownove riječi da bi "EU trebala poručiti Srbiji da će ključni uslovi za napredak prema evropskim integracijama biti podrška državi BiH". EU je pokazala da je odsustvo bilo kakvih inicijativa, osim ponavljanja naučene fraze "dogovorite se", iako su dobro znali da nema dogovora. Posljednja kriza izazvana potjernicom Suda za slučaj Dodija zbog njegovog protivustavnog djela lova pokazala je svu impotenciju Unije koja je suštinski digla ruke od BiH, samo to ne može reći.

Iz dejtonske boce koja je trebala zauvijek zarobiti otvoreni srpski i hrvatsko-vatski destruktivni projekt oslobođen je secesionistički demon. Najveći broj političara koji su "naslijedili" Aliju Izetbegovića izgubio se u stalnoj borbi za političke pozicije i uticaje zanemarujući ciljeve. Bošnjaci koji su zaslijepljeni vlastitim subjektima i nepostojanjem nacionalnog programa nisu uspjeli odgovoriti izazovima današnjeg trenutka. U ne tako davnoj prošlosti Bosanci i Hercegovci, koji su ostali odani idejama BiH, znali su iz mnoštva krivih puteva izabrati pravi. Hoće li sada znati pronaći put za izlazak iz političke krize u kojoj se zaplela BiH i koja je ostala bez jasne pomoći međunarodne zajednice? Želim vjerovati da hoće, jer se BiH ne smije spustiti ruke "nizase", već se mora boriti svim demokratskim sredstvima a ako bude fizički ugrožena, i na druge načine. Mi u BiH zapravo i nemamo drugog izbora osim istrajavati na svojoj nezavisnosti i učvršćivanju vlasti. Zar je to nešto novo u biću Bosne i Hercegovine koja je stalno iznova morala voditi vojne sa radnim susjedima, ali i velikim zavojima koji su se pokušavali igrati s njom, a na kraju su završili s pomilovanjem njih zuba.

Navršilo se 100 godina od rođenja prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića. On je obilježio XX stoljeće, pa je već i zbog toga spisateljski poduhvat težak. O njegovom djelu napisao sam mnogo knjiga, članaka za međunarodne i domaće časopise, govorio je o mnogim mjestima u zemlji i svijetu kao simbol bh. borbe za nezavisnu snost Konačno, svjedočiti o historijskoj veličini jednog mislioca kojem sam bio savjetnik i prvi saradnik u Predsjedništvu BiH, vodi u opasnost da napišeš sladunjavu lirsku priču koja može biti pitka za čitatelje ali koja ne služi historijskoj istini. Bit će i onih koji će reći da nije dovoljno napisano o prvom predsjedniku BiH. I nije. Ali, to je i nemoguće u ovakvom formatu. Preporučio bih bih, stoga, moje, kao i knjige drugih autora koje detaljno pišu o njegovom djelu. ti

Odlučio sam, kao i uvijek, da istina bude moja priča Njegov život nije bio nimalo lagan. On je bio pozitivna historijska ličnost, ali za pravilno vrednovanje njegovog djela to nije dovoljno. Neki koji su govorili veoma nadahnuto o njemu na kraju su izmijenili svoju priču. Zato ovo nije pripovijest samo o dobru i ljudskom poštovanju Alije Izetbegovića već je to priča o ljudskim htijenjima. Ovo je pripovijest o čovjeku kojem je prst sudbine dodijelio ulogu velikog formata i to ne samo u decenijskom predviđanju Predsjedništva BiH već u njegovom 60-godišnjem radu. Ali i pored uloženog napora, on nije uvijek shvaćen na najbolji način. Sigurno je da u 23. nastavku nije napisano sve o njemu, ali u ovim redovima satkani su njegova mudrost, plemenitost, hrabrost, kao i druge vrijednosti jednog velikog čovjeka.