Glavni grad Bosne i Hercegovine neizmjerno bogatom historijom, fascinantnim ambijentom i dinamičnim životom, posljednjih nekoliko mjeseci suočava se s nečim što ugrožava zdravlje građana, a posebno razotkriva neodgovornost vlasti prema osnovnim potrebama sugrađana.

Nakon što je 23. maja proglašena epidemija leptospiroze u Kantonu Sarajevo, situacija se konstantno pogoršava. Brojke zaraze se povećavaju a s njima i sve veći broj video snimaka i fotografija smeća. Grad se pretvorio u leglo za širenje zaraze, a za sve to odgovorne su institucije koje nisu uspjele poduzeti osnovne mjere.

Smeće, miševi i epidemija – nevjerovatna nebriga

Kada je proglašena epidemija leptospiroze, svi su očekivali da će se nadležni brzo oglasiti i poduzeti konkretne mjere za suzbijanje opasnosti koja prijeti zdravlju. Međutim, umjesto brzih i učinkovitih odgovora, a što bi bilo nužno u ovoj situaciji, građani su dobili kritike za ponašanje te su suočeni s prizorima koji liče na apokalipsu: smeće na ulicama, pretrpani kontejneri, a što je najgore miševi koji su zauzeli gradske ulice, parkinge i, prema snimcima, čak i okolinu Doma zdravlja na Ilidži. Glodari slobodno šetaju po okolini kao da nisu u centru Sarajeva, već na nekoj divljoj deponiji, jer je očigledno da nadležne institucije nisu bile sposobne riješiti osnovne higijenske probleme na gradskim ulicama.

Snimci koji kruže društvenim mrežama i kojima svjedočimo, pokazuju haos: 'Najezda štakora na Ilidži u blizini Doma zdravlja Ilidža. Mjesecima ista situacija i ništa se ne mijenja, a štakori veličine mačke. Strašno! Ima još ovakvih lokacija gdje je slična situacija na Ilidži, sramota', piše uz jedan od videa koji pokazuje očajnu sliku stvarnog stanja. Građani su prestrašeni, a vlasti i dalje prebacuju odgovornost s jednih na druge.

Zašto ništa ne funkcioniše?

Problem nije samo u neadekvatnom održavanju gradskih ulica, već u dubokom sistemskom problemu koji već dugo traje. Tenderi i nepovoljni ugovori sa kompanijama koje su zadužene za održavanje higijene, već su nekoliko puta bili predmet kritika. Nažalost, čini se da su interesne grupe i političke igre preuzele primat nad zdravljem građana, a rezultati toga je da su zakazali i oni koji su trebali da osiguraju da grad bude sigurno mjesto za život.

Mišljenja građana o ovom problemu su jedinstvena: svakodnevno se suočavaju s lošim uvjetima života, a najgore je to što niko ne preuzima odgovornost za to. Tenderi koji nisu odrađeni kako treba, neefikasne službe za čišćenje, pa čak i nepostojanje koordinacije između različitih nivoa vlasti, doprinose tome da je stanje u Sarajevu postalo, s obzirom na epidemiološke prijetnje, gotovo katastrofalno.

Kako se moglo dogoditi da grad postane leglo zaraze? Kako je moguće da su odgovorne institucije i službe bile nesposobne poduzeti osnovne korake u zaštiti javnog zdravlja?

Građani zaslužuju efikasne i brze odgovore, a vlasti bi morale prepoznati da je njihova odgovornost briga za javno zdravlje i život građana.

Niko ne želi živjeti u gradu koji je zapušten i zaražen, gdje štakori slobodno šetaju po ulicama, a zaraza prijeti svakome ko prođe tim putem. Ako institucije i političari ne shvate ozbiljnost situacije, Sarajevo bi moglo postati mjesto u kojem je teško preživjeti.