Neviđena blamaža predsjednika Srbije

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić doživio je ponovo neugodnost u SAD kada se morao vratiti nazad u Beograd neobavljena posla. On se već pola godine susreće sa demonstracijama studenata koje želi suzbiti ali koliko god se trudio taj problem ostaje otvoren i stalno se povećava. U pokušaju da ga prevaziđe ide iz greške u grešku, a posljednja mu je nerazuman put u SAD, gdje je očekivao veliku medijsku pobjedu koju je trijumfalno trebalo da završiti u Moskvi.

Niti se susreo sa nekim značajnijim američkim ličnostima unutar Republikanske partije što je preferirao niti se uspio približiti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na njegovom privatnom posjedu na Floridi.

Za vrijeme kratkotrajnog boravka susreo se tek sa kongresmenkom Claudiom Tenney i bivšim guvrenerom Rodom Blagojevićem (bolje da nije) koji je ranije osuđen za prevaru a koji je jedno vrijeme nezvanično smatran budućim ambasadorom u Beogradu. Njegov razgovor sa bivšim gradonačelnikom New Yorka ni ne računam, osim da se radi o potpuno nebitnoj figuri među republikanskim političarima koji je dobro naplatio učešće na Dodikovom igrokazu kada je bjegunac od pravde izvršio napad u Banja Luci na ustavni poredak BiH.

Aleksandru Vučiću je po dolasku u SAD zabranjen ulazak na privatni komplekst Donalda Trumpa na Flolridi, iako je prema dostupnim informacijama, prethodno bilo planirano njegovo prisustvu. Gruba odluka došla je direktno iz Trumpovog kabineta sa navodnim obrazloženjem da američki predsjednik ne želi ugroziti svoju poziciju - posebno prema Rusiji. Ovakav nečuven blam, koji nisu doživjeli ni neki afrički predsjednici govori da službe predsjednika Srbije nisu radile dobro svoj posao pripreme sastanka ili ako je i bila planirana posjeta - njenim otkazivanjem je dat jasan znak Vučiću.

Iako su provladini mediji donijeli vijest o Vučićevoj navodnoj bolesti (visok pritisak) koja se javila tokom boravka u SAD i odluci da se ekspresno vrati u Beograd, objektivnom posmatraču je bilo odmah jasno, i bez konsultacija sa svojim izvorima, da je predsjednik Srbije doživio neviđeni debakl. I ne samo on već i delegacija kojoj je otkazana gala večera gdje je trebao da se nađe i ministar inostranih poslova Marko Đurić uz ostale članove. Izgleda da se tome nije nadao Aleksandar Vučić.

On je vjerovatno smatrao da može „prevariti“ Trumpa koji je mnogo omudrijao u drugom mandatu i, kako sam pisao u mojim kolumnama, američkog predsjednika nipošto ne treba potcijeniti, jer ako ništa on ima trgovački duh u sebi i zna se procijeniti korist od susreta. A Vučić je očigledno bio minorni igrač u datom trenutku.

On je očigledno htio iskoristiti prijem kod Trumpa za fotografiranje s njim i da tom bravurom amortizira evropske prijetnje, da iskoristi raskorak Evrope sa SAD i da onda koristeći „prijateljstvo“ koje Trump ima prema Putinu otputuje lagodno u Rusiju na proslavu 9. maja. Propao je tako Vučićev naum da se Trumpu izjada na geopolitičke prilike i pritiske sa kojima je suočen, a koliko je bio siguran da će biti primljen kod američkog predsjednika govori njegova izjava „želim Trumpu predstaviti svoje namjere“. Sada mu iznenadna „bolest“ koju objektivni posmatrači u Beogradu „čitaju“ nevjerodostojnom daje mogućnost za manevar kojim bi izbjegao put u Moskvu, jer je proteklih dana bio suočen sa zapadnim pritiscima da ne ide Putinu.

Ovako da je „dobio sliku“ od Trumpa vjerovatno bi mirne duše otputovao u Moskvu. Sada, ako ne ode ima razumljiv razlog – bolestan je, što ga amnestira od ljutnje domaćina za nepoštivanje utvrđenog protokola. Doduše u Rusiji će svakako biti bjegunac od pravde iz BiH Milorad Dodik koji se predstavlja „pravim“ Srbinom koji će, eto, zamijeniti Vučića kojeg danas u Moskvi smatraju autentičnijim od preplašenog srbijanskog predsjednika.

Ova posjeta preko „bare“ smatra se skupim poduhvatom ako se zna da je Vučić putovao ultraluksuznim avionom tipa Falcon 6x koji je građane Srbije stajao 53 miliona eura. No, makar ga je isprobao. Ali da se sada vratim ovom neuvjerljivom otkazivanju posjete jednog predsjednika.


Čak i nezvanične posjete šefova država se precizno definiraju. Tokom posjete Ujedinjenim nacijama u New Yorku 2000. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović razbolio se za vrijeme leta pa je bio hospitaliziran tokom posjete SAD-u zbog upale pluća. I dok se predsjednik Alija Izetbegović nalazio u Americi u isto vrijeme ja sam bio na drugom kraju svijeta u posjeti NR Kini gdje sam kao njegov specijalni izaslanik prenio njegovu ličnu poruku predsjedniku NR Kine Jiang Zeminu. Kada sam informirao svoje domaćine da se predsjednik Izetbegović razbolio i da je smješten u jednu njujoršku bolnicu, šef kineske države i Komunsitičke partije Jiang Zemin me je zamolio da prenesem njegove najbolje želje za brzo ozdravljenje.

Ili, kada je predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović doživio manji srčani udar 22. 2. 1996. dok je boravio u SAD, američki vojni ljekari su pružili promoć timu koji ga je liječio. Dakle, sasvim je normalno da ukoliko se šef države ili lice visokog protokola razboli na tlu zemlje domaćina on po pravilu ostaje tamo neko vrijeme dok se makar ne zaliječi, kao u slučaju predsjednika BiH.

Zato hitri Vučićev bijeg iz Amerike izaziva toliko sumnji i kod običnih ljudi, a kamoli kod onih koji se razumiju u organizaciju posjeta te vrste. Ovu blamažu će u Vučićevom kabinetu željeti sasvim sigurno što prije zaboraviti, jer se pokazala kao neviđeni državni promašaj.