Vijeće ministara Bosne i Hercegovine jučer nije pronašlo rješenje ni za plaćanje duga Republike Srpske prema Viaductu Portorož. Dug svakim danom raste za oko 9.600 eura kamata i sada iznosi blizu 57 miliona eura. Forbes Slovenija stupio je u kontakt s suvlasnikom preduzeća Viaduct Portorož Borisom Goljevščekom. Odgovorio je na pitanja kako je uopće došlo do toga da Viaduct, tada bez potrebnih referenci, dobije ovaj posao, s kim su bili u partnerstvu, ali i šta dalje. Goljevšček poručuje da neće stati dok ne dobije svoj novac te poručuje da pripremaju i druge mjere za naplatu, pored onog koji podrazumijeva prodaju imovine BiH.
Goljevšček ističe kako je Viadukt ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada RS odbila.
HES Vrbas je potom u oktobru 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade Republike Srpske. Pošto je Vlada odbila zahtjev, Viaduct je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu sa BiH pred ICSID-om u Washingtonu, na osnovu ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Viaduct je prvobitno u sporu zastupala advokatska firma SDIL, koja je potom privukla Vannin Capital da finansira spor, kao i advokatsku kancelariju MSK iz Vašingtona. Oni su do 2020. godine zastupali Viaduct, a potom nas je zastupala advokatska kancelarija 3VB iz Londona”, objašnjava direktor i suvlasnik Viaducta Boris Goljevšček za Forbes Slovenija.
BiH je izgubila arbitražni spor na sudu u Washingtonu u aprilu 2022. godine.
“ICSID je Viaduktu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 miliona eura, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. novembra 2021. do datuma isplate”, kaže Goljevšček za Forbes Slovenija. Kumulativna kamatna stopa je 7,1 odsto, a Viaduktu su dosuđeni i pravni i drugi troškovi, ali oni su beskamatni.
Viaduct je, zbog toga što Vlada RS nije izmirila dug, prošle godine najavio prinudni povrat odštete, uključujući kamatu.
“Važno je dodati da su advokati Viaducta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili zvaničan odgovor”, kaže Goljevšček.
ompanija Viadukt, inženjering i izgradnja, koja sada duguje BiH skoro 60 miliona eura, upisana je u bazu podataka AJPES-a pod drugim poslovima inženjeringa i tehničkog konsaltinga. Kako je navedeno, direktor je Boris Goljevšček koji ima i 85 posto udjela u kompaniji, dok je preostalih 15 posto u vlasništvu Vladimira Zevnika. Iz baze podataka AJPES-a proizilazi da su 7. novembra 2008. godine i Goljevšček i Zevnik upisali založno pravo i zabranu tereta i otuđenja poslovnog udjela na osnovu javnobilježničke isprave – ugovora o kreditu i zalogi – radi osiguranja potraživanja.
Kompanija, registrovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010. godine, osim 2.400 eura u 2021. godini. Prije toga posljednji zabilježeni prihod je bio 2009. godine i iznosio je nešto više od osam hiljada eura. Najviše prihoda ostvarili su 2004. godine kada je potpisan ugovor o koncesiji i to 1,8 miliona eura, a u naredne dvije godine preko 900 hiljada eura.
Kako je Goljevšček objasnio za Forbes Slovenija, prije potpisivanja ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu bavili su se niskogradnjom za različite stambene i druge projekte, poput izgradnje kuća, vikendica i slično. Ulaskom u projekat HE Vrbas odlučili su da Viaduct posvete isključivo ovom projektu. Djelatnost niskogradnje prenijeli su na druga preduzeća, kaže, koja su kasnije prodana ili zatvorena.
Goljevšček odgovara da su prije potpisivanja ugovora o koncesiji sa Republikom Srpskom imali njemačkog partnera, MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden Wurtenberg) i sa njim sklopio ugovor po kojem bi Nijemci finansirali projekat.
Prema riječima Goljevščeka, Viaductu su već prenijeli 1,3 miliona eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertuje u kredit ukoliko posao propadne. Posao je kasnije propao, a Viaduct nije mogao otplatiti kredit jer su, prema njegovim riječima, veći dio već uložili u kćerku kompaniju HES Vrbas i od 2004. godine finansirali poslovanje koncesionara u BiH, uloživši ukupno oko tri miliona eura. Stoga je EnBW Energie upisala založno pravo na vlasničke udjele Goljevščeka i Zevnika u Viaductu.
Odakle im novac za finansiranje projekta, oko dva miliona eura, s obzirom da su prihodi Viaducta presušili? Goljevšček odgovara da je finansiranje došlo iz sopstvenih izvora (Viaduct), od kapitalnih preduzeća Goljevšček i Zevnik, i kreditiranjem na finansijskom tržištu, “za šta su svi ugovori vezani”.
Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) kompanija bofrost*adria Slovenija i bofrost*adriatic Hrvatska, kćeri međunarodnog konzorcijuma bofrost*, do 2010. godine, kada je koncesiju vratio svojoj majci. “U moje vrijeme obje kompanije su imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i u zakupu), a godišnji prihodi obje kompanije iznosili su više od šest miliona eura. Bofrost*adria je kreditirala Viadukt koji je finansirao njegovo poslovanje u BiH”, objašnjava Goljevšček.
Novi potezi za naplatu duga od BiH
Direktor portoroške kompanije kaže i da pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine agencije BHANSA, oduzimanja tri zgrade centralne banke, te blokade računa Centralne banke BiH u Luksemburgu.
“Zato što ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Neki će misliti da je to neprimjereno, jer na kraju će patiti ljudi, a ne političari”, naveo je za Forbes Slovenija. Nije želio konkretno govoriti o budućim potezima, osim da napominje da će na meti biti imovina BiH unutar i izvan zemlje.
Dio toga ćemo iskoristiti za nadoknadu troškova američkog fonda Vannin Capital koji finansira sudske postupke, za plaćanje advokatskih kancelarija u Republici Srpskoj, Engleskoj i SAD, koje su pravni zastupnici Viaducta, za otplatu kredita EnBW Energie i vraćanje kredita drugim povjeriocima koji su svi navedeni u ICSID-u, biće podijeljeni između ICSID-a”, kaže Gojkrešček.
