Papa Franjo bio je prvi papa izabran iz "Družbe Isusove" poznate i kao jezuiti ili isusovci. To je jedan od najistaknutijih redovničkih redova u Katoličkoj crkvi, s otprilike 15.000 svećenika, braće i novaka iz više od 110 zemalja.
Njihov doseg proteže se od prestižnih univerziteta u svjetskim prijestolnicama do skromnih skloništa za migrante u sparnim selima džungle, a sve u potrazi za misijom sadržanom u njihovom motu – "ad majorem Dei gloriam" ("za veću slavu Božju").
-Kao da odgovara na implicitno pitanje o tome ko je jezuit, papa Franjo ... potvrdio je da je 'jezuit sluga radosti evanđelja' u kakvom god poslanju da se bavi - napisao je generalni poglavar reda, velečasni Arturo Sosa, u svojoj poruci kolegama isusovcima nakon Franjine smrti.
Red je u 16. stoljeću osnovao španjolski sveti Ignacije Loyolski, čije su "Duhovne vježbe" još uvijek klasik katoličke kontemplativne prakse. Od početka je isticao misionarski, međunarodni doseg Reda.
Tokom sljedećih stoljeća jezuiti su izgradili ugled u učenosti i obrazovanju, osnivajući škole i univerzitete širom svijeta, uključujući Univerzitet Georgetown u Washingtonu i Papinski univerzitet Gregoriana, koje služi uglavnom svećenstvu, časnim sestrama i sjemeništarcima u Rimu.
Daleko od dvorana akademske zajednice, jezuiti su također često predvodili napore na prvoj liniji pomoći onima na marginama, služeći na mnogim graničnim tačkama u Americi i izbjeglicama iz sukoba i humanitarnih kriza širom svijeta.
Ta sposobnost prelaska iz društveno-političkih elita u najmarginaliziranije bila je obilježje jezuita od njihova osnivanja, rekao je velečasni Bruce Morrill, jezuitski svećenik i profesor teologije na Univerzitetu Vanderbilt u Tennesseeju.
-Bog je proslavljen tamo gdje su ljudska bića spašena - rekao je Morrill, sažimajući nit između obrazovne, duhovne, socijalne pravde i humanitarne misije jezuita.
Jezuitska služba za izbjeglice osnovana je 1980. kako bi odgovorila na rastuće potrebe onih koji bježe od posljedica Vijetnamskog rata.
Od tada je postala jedna od najaktivnijih organizacija na globalnoj razini u pomaganju izbjeglicama, tražiteljima azila i migrantima diljem svijeta, bez obzira na njihovu vjeru. Zalaganje za migrante bio je jedan od Franjinih glavnih prioriteta.
U mnogim zemljama također postoje grupe jezuitske migrantske mreže i jezuitske migrantske službe koje pružaju humanitarnu, pravnu, psiho-socijalnu i pastoralnu skrb onima koji su raseljeni zbog nasilja ili gladi.
Oni također služe porodicama koje migranti ostavljaju. Gotovo dvadesetak migranata otišlo je iz područja oko malog grada u gvatemalskim visoravnima, uglavnom starosjedilačkim stanovništvom, samo da bi umrli na putu u Meksiku i Sjedinjenim Državama u nedavnim masovnim tragedijama. Roditelji i braća i sestre poginulih rekli su da su jezuiti bili jedina stalna podrška.
Velečasni Michael Gallagher, jezuitski svećenik i advokat, služio je 13.000 migranata prošle godine u El Pasu u Teksasu, gdje je njegova crkva imala sklonište nekoliko blokova sjeverno od američko-meksičke granice. Sada je zatvorena, zbog enormnog pada graničnih prijelaza.
-Svi smo osjetili veliku potporu što je stalno govorio da su migranti važni. Njegov stalni fokus na humanost i ljudsko dostojanstvo svih ljudi, posebno onih koji su često demonizirani, jedan je od njegovih trajnih doprinosa - kazao je o Franji.
Također u Teksasu, velečasni Brian Strassburger, još jedan jezuitski svećenik, upravlja pograničnim ministarstvima Del Camino u dolini Rio Grande i često je posjećivao obližnja skloništa u Meksiku. Nazvao je Franju "velikim pastirom i hodočasnikom" koji je "odbranu migranata stavio u središte svog papinstva od početka do svoje završne uskrsne poruke".
-Stalno nas je podsjećao da smo svi mi migranti na putovanju u ovom životu, a naše konačno odredište je vječni počinak s Gospodinom - rekao je Strassburger.
U jednom trenutku povijesti jezuiti su i sami bili svojevrsne izbjeglice, papa Klement XIV., povinujući se pritisku evropskih političkih interesa 1773., naredio je raspuštanje društva. Godine 1814. drugi papa obnovio je jezuite, koji su se odmah vratili svom odgojiteljskom pozivu.
