Na Šehidskom mezarju Kovači i mezaru prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića, 32 godine nakon tragične pogibije 29 boraca Prve brdske brigade Stari Grad Sarajevo, obilježena je godišnjica njihove herojske borbe za oslobođenje Trebevića.
Trebević, planina koja je tokom opsade Sarajeva bila od strateške važnosti, postala je primjer nevjerovatne hrabrosti i žrtve koju su podnijeli ovi ljudi.
Udruženje boraca 115. brigade Stari Grad okupilo je mnoge, među kojima su bili saborci, porodice poginulih boraca, delegacije Općine Stari Grad i Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, kako bi se odala počast onima koji su dali svoje živote u borbi za slobodu.
Fatiha i polaganje cvijeća na mezarima bili su emotivni trenuci poštovanja prema borcima koji su, u maju 1993. godine, bezdušno ubijeni u granatiranju tokom pokušaja oslobađanja Trebevića od agresora koji je s ove planine neprestano bombardirao Sarajevo.
Žrtva boraca Stari Grad
Mesud Lagumdžija, tadašnji komandant Prve brdske brigade Armije RBiH, prisjetio se tih teških trenutaka:
Nastala je jednostavno opšta bježanija sa njihove strane, međutim artiljerijskim dejstvom u naša leđa kad smo već krenuli dalje preko ceste i gore na rezervne njihove položaje teška artiljerijska vatra faktički je jedini razlog koji je iskomadao najmanje 25 boraca.
Tokom tih dana, Prva brdska brigada Stari Grad bila je pod teškim napadima iz svih pravaca. Nažalost, 29 boraca su poginula, a 64 su ranjena. Za svakog od njih bitka za Trebević je bila bitka za domovinu, za porodicu, za mir. Iako nisu svi bili punoljetni, njihova hrabrost i odlučnost ostali su neizbrisivo urezani u historiju Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Povezivanje prošlosti i sadašnjosti kroz mlade
Sjećanje na ove heroje nastavilo je jačati prisustvom mladih. Učenici Prve bošnjačke gimnazije, koji su svojim prisustvom uveličali događaj, također su nosili majice s imenima poginulih boraca. Emina Smajić, učenica gimnazije, podsjetila je sve prisutne na važnost sjećanja:
Na mojoj majici piše Haris Bašić, to je šehid koji je poginuo u bici na Trebeviću. Svi smo dobili po jednu majicu i kada su pročitali naše ime, istupili smo...
Ovo simbolično djelovanje mladih pokazuje da je odavanje počasti herojima dužnost i nužnost kako bi se sačuvala sjećanja na prošlost. Posebno u vremenu kada agresor ulaže sve resurse u podmetanje izmišljene historije.
Bitka za Trebević i žrtve koje su podnijeli ti mladi borci oblikuju identitet i svijest budućih generacija.
Sudbine koje nisu ispisane
Omer Osmanović, ministar za pitanja boraca KS, osvrnuo se na sudbine poginulih mladih boraca, koji su, nažalost, izgubili živote prije nego su imali priliku ispuniti svoje životne potencijale:
Oni su negdje uzrasta bili kao Alija Oruč koji je bio kao najmlađi od 17 godina koji je ubijen na Trebeviću dok je branio svoj grad, i na taj način veoma jednostavno je vidjeti ko su danas mogli biti ti neki ljudi, oni su danas mogli biti doktori, profesori, možda je neko mogao biti ministar umjesto mene. To su bili veliki heroji. Tako da su danas osjećanja pomješana.
Svaka od tih sudbina bila je neispričana priča, svaki mladi borac mogao je postati neko ko bi doprinosio društvu u različitim područjima. Ipak, iako su poginuli mladi, njihova hrabrost i borbenost ostali su vječni, a Trebević će uvijek biti svjedok toga.
Trebević – Borba i vječna čast
Kada budemo gledali prema Trebeviću, ne smijemo ga vidjeti samo kao planinu ili šumovito područje.
Trebević je simbol borbe, krvavo stečene slobode, a iznad svega planina koja čuva duše i uspomene onih koji su dali svoje živote za ovaj grad i ovu zemlju.
Očuvanje sjećanja kao glavna misija
Obilježavanje 32. godišnjice pogibije boraca Prve brdske brigade Stari Grad pokazuje da heroji ne umiru već žive kroz nas.
Žrtve koje su podnijeli mladi ljudi trebaju nas podsjećati na važnost slobode domovine, slobode koju danas živimo.
Više pogledajte u videoprilogu Anela Husnića.
